Jedno od najtežih pitanja s kojim sam se susretala govoreći o zelenom poluotoku koji u napadima intenzivne nostalgije zovem svojim Ozom (obećanom zemljom) jest: “Koji ti je grad u Istri najljepši?” Odgovora ima koliko i svih onih kojima se Istra zavukla u srce i sjela negdje na vrh duše osvojivši ih dobrodošlicom i “škrbnošću” (škrban znači štedljiv) domaćina, zelenim oblinama brežuljaka od Učke do mora, crljenicom, bijelim gradovima na brežuljcima, domaćom hranom, malvazijom i teranom...
Jedan od bijelih gradova upravo je Rovinj, grad za koji ću teška srca priznati da je ne ljepši, ali romantičniji i zavodljiviji od Poreča, intimniji od Pule, šarmantniji od Novigrada i Umaga, srdačniji od Pazina... A kada se suočite s još jednim teškim pitanjem: “Što je u Rovinju najljepše?”, najradije bih odgovor prepustila nekom objektivnijem. U Rovinju je najbolje... izgubiti se. Prepustiti se lutanju “za nosom” kako biste upili atmosferu romaničko-gotičkih, renesansnih, baroknih pročelja, balkona, baladura, altana, portala, skalinada, kuća naslonjenih jedne na druge u zavojitim uličicama koje vode do platoa s kojeg puca pogled na more podno crkve sv. Eufemije. Legenda o njezinu dolasku u Rovinj datira iz 800. godine kada je more na obale nasukalo mramorni sarkofag. Svetica se, kazuje legenda, ukazala tek malom dječaku rekavši mu: „Ja sam Eufemija Kalcedonska koja svojom krvlju zaručih Isusa. Ti ćeš izvući kamenu korablju svojim tijelom”.
Dječak je upregnuo slabašne junice i odvukao sarkofag do crkve na brijegu. Otvorivši ga, pronašli su tijelo djevojke i svitak pergamenta s natpisom “Ovo je tijelo svete Eufemije, djevice mučenice iz Kalcedona rođene za nebo 16. rujna godine Gospodnje 304.” Pripovijest o svetoj Eufemiji i danas se ispreda u Rovinju, a skrivene želje upućuju se u osobnim molitvama, posebno u rujnu, kad se slavi njezin rođendan. Zbog sjajne klime Rovinj je prepoznala i Marija Terezija von Österreich koja je na poluotoku Murccia dala urediti lječilište 1888. godine. Bili su to službeni počeci turizma u Rovinju, jedinom gradu u Istri koji nije poharala malarija i kamo su na liječenje te oporavak dolazila djeca iz cijele Monarhije.
I baš kad se ne poželite vratiti u sadašnjost, korak po korak doći ćete do lučice u kojoj vrijedi pročavrljati s ribarima uz njihove batane, osvježiti se ili zasladiti neizostavnim sladoledom, kupiti pokoji suvenir u Carerri, voće na jednoj od najskupljih tržnica u Istri, istražiti što se priprema u “špaču” (gostionici) i poslušati rovinjske bitinade, vrstu pučke glazbe, ritmičko višeglasno pjevanje onomatopejskim slogovima koje oponaša instrumentalnu glazbu. Grad je to u kojem će i najveći amateri imati prilike snimiti savršen kadar starogradske jezgre. Kako? Zahvaljujući Rencu Kosinožiću, majstoru fotografije koji je tu tajnu podijelio sa svima osmislivši “Photo point”, mjesto za fotografiranje.
NE PROPUSTITE!
DOLCE VITA ... Od 11. do 14. lipnja na glavnom trgu i u turističkom naselju Amarin sve će biti u znaku retro kulture iz sredine prošlog stoljeća. Uživajte u ritmovima swinga i rock’n’rolla, izložbi oldtimera, vespi, vinila, modnim revijama...
KNJIŽARA ZA GURMANE .. U romantičnoj ulici Montalbano, u prostoru nekadašnje prve gradske ljekarne, nalazi se jedinstvena prodavaonica knjiga o gastronomiji Fritula
ISTARSKI PRŠUT... Kantinon, nekad točionica vina, pretvorena je u sjajnu konobu gdje valja kušati istarske specijalitete pripremljene prema tradicionalnoj recepturi
rovinj od nabrojanoga danas ima malo toga, postao je mjesto masovnog turizma i svi ti festivali i izložbe u funkciji su glumljenja nekakvog primorskog šarma koji više ne postoji ili ga ima samo u tragovima koji nestaju. grad cijelu sezonu ima oko 30-35.000 turista na dan i oko 14.000 stanovnika....treba li uopće što dodati na ove brojke i prekapacitiranost grada ljeti!?? sve to reultira nesnosnim gužvama, nedostatkom parkinga, ograničenim javnim plažama itd.....