Ovaj restoran poznat mi je otprije pa sam se veselio ponovnom dolasku u Mesničku 6. Obitelj Juras već dugi niz godina drži do ponude koja se zasniva na tradicionalnim zagrebačkim jelima i svaki se put nađem u dilemi koje izabrati.
Prostor je uređen s puno detalja najvjerojatnije posuđenih s tavana pa se osjećate kao da je vrijeme stalo. Tipičan je to primjer restorana u kojemu se osjeti duh starog Zagreba. Vrlo prostran, a opet nekako intiman, tople, nenametljive i ugodne atmosfere. Zanimljivo je da ga često posjećuju inozemni gosti, pogotovo s Dalekog istoka, a tako je bilo i ovaj put. Čim sam sjeo za stol, posegnuo sam za nenadmašnim pogačicama od čvaraka za kojima sam naprosto lud.
Vrlo ljubazno osoblje ponudilo mi je dalmatinsku pašticadu s njokima i sarmu s buncekom. Našao sam se u velikoj dilemi i gotovo odgovorio “dajte mi i jedno i drugo”, no iz pristojnosti sam ipak naručio samo sarmu s buncekom. Posebna je po tome što kisele svoj kupus i moram priznati da je ovo jedan od boljih koje sam probao. Omjer kiseline bio je taman po mom guštu, a obavezni prilog, putrast pire-krumpir, upotpunio je moj podnevni doživljaj. Znate ono kada jednostavno ne trebate ništa dosoliti, dopapriti, kada je sve izbalansirano i lagano, e takav je bio moj gablec.
Restoran preporučujem svakome tko se zaželi prave tradicionalne zagrebačke recepture, mirisa domaćih jela na koja smo možda već zaboravili i koja nas podsjećaju na djetinjstvo ili priče naših baka, a i lokacija mu je idealna jer se nakon obilna objeda čovjek može prošetati Gornjim gradom.