Zbog anoreksije i bulimije u bolnice se sve više javljaju oboljeli mladići

Treća najčešća kronična bolest u djevojčica i žena u dobi od 15 do 24 godine jesu – anoreksija i bulimija. Poremećaji u hranjenju koji imaju 12 puta veću smrtnost od svih drugih bolesti u toj dobi!

Posljednjih je godina primjetno i da od ovih poremećaja obolijevaju sve mlađi, doslovno djeca, a prema procjenama u Hrvatskoj ih je čak između 30 i 40 tisuća. Iako ovi poremećaji nemaju nikakve granice – mogu oboljeti oba spola, svih dobi, materijalnog statusa – na Klinici za psihijatriju zagrebačkog Rebra posljednjih mjeseci bilježe trend povećanog javljanja oboljelih mladića.

Teške posljedice

Liječenje je kompleksno, provodi ga niz stručnjaka različitih specijalnosti, a dodatan je problem što ove dijagnoze često ostaju neprepoznate dok bolest ne ostavi već ozbiljne posljedice na zdravlju. Posebno su ugrožena djeca i adolescenti kod kojih tjelesne posljedice mogu dovesti do nepovratnih oštećenja poput smanjenog rasta, osteoporoze, steriliteta, atrofije mozga i zatajenja bubrega.

Upravo zato ovih dana počinje edukacija liječnika obiteljske medicine da na vrijeme detektiraju simptome anoreksije i bulimije, a provodit će je istaknuti liječnici koji svakodnevno spašavaju živote oboljelih od tih poremećaja. Među njima je i prim. dr. Orjena Žaja s Klinike za pedijatriju KBC-a "Sestre milosrdnice", gdje se godišnje hospitalizira i liječi 30-ak novooboljelih.

– Preglede u potrazi za poremećajima u jedenju nužno je uklopiti u sistematske preglede u okviru godišnjeg zdravstvenog nadzora – smatra ova liječnica i napominje kako je mogućnost pregleda u hitnoj službi pedijatrije Vinogradske dostupna sedam dana u tjednu 24 sata dnevno.

Posebno su rizična skupina adolescentice koje, ističe, traže liječničku pomoć zbog težine, figure ili pitanja prehrane. Svaka dijeta mora se provoditi uz nadzor liječnika koji pak sami moraju, kako kaže dr. Žaja, paziti da im se ne omaknu naoko bezopasne izjave poput „mogao bi podnijeti da izgubiš koju kilu", za koje pacijenti ponekad kažu da su potaknule pojavu njihova poremećaja jedenja.

Oboljeli vješto skrivaju simptome i stoga se reakcija često dogodi kasno, a ključnu ulogu tu može imati obitelj. Kako objašnjava dr. Hrvoje Handl, psihijatar u bolnici Sveti Ivan, u obitelji često zataji komunikacija, i to zbog raznih razloga – od straha do pokušaja da se razumije i ne spominje očite znakove.

– Mnogo je primjera poremećaja u kojima ni roditelji ne prepoznaju da se radi o poremećaju, već zajedno s djetetom vode tzv. borbu za istinu ili nešto slično – objasnio je dr. Handl koji u srpnju pokreće još jedan poseban program namijenjen upravo bližnjima i obiteljima oboljelih.

Kako razgovarati

Što se edukacije obiteljskih liječnika tiče, ovaj će psihijatar nastojati približiti im način na koji razmišljaju osobe s ovim poremećajima te kako s njima razgovarati.

– Rijetko se dogodi da se oboljeli ne jave liječniku opće medicine. Na žalost, dogodi se i da, upravo zbog toga što se radi doista o vrlo ojađenim i nesretnim ljudima koje se znaju vrlo neobično ponašati, liječnici opće medicine reagiraju onako kako nikako nije poželjno u takvim odnosima. U tome vidimo svoju ulogu i najbitniji razlog ovih edukacija – poručuje ovaj liječnik koji će s prim. Orjenom Žajom, doc. Darkom Marčinkom i dr. Tomislavom Božekom educirati obiteljske liječnike.