Na jednom od popularnih hrvatskih Reddit kanala povela se zanimljiva rasprava koja je izazvala burne reakcije. Korisnica je postavila pitanje: ‘Znate li u svakom trenutku gdje vam je partner?’, a pritom podijelila svoje iskustvo zajedničkog dijeljenja lokacije putem Google Mapsa sa suprugom. Kako je objasnila, ova praksa već godinama olakšava svakodnevnu komunikaciju – od provjere dolazi li suprug na vrijeme do izbjegavanja nepotrebnih poziva.
No, njezin pristup nije naišao na opće odobravanje. Dok su neki prepoznali praktičnost ove navike, drugi su je žestoko osudili, smatrajući je nepotrebnim zadiranjem u privatnost. ‘Ne dao Bog, što on ima znati gdje sam ja!’, bio je jedan od tipičnih komentara. Korisnica je pak primijetila ironičan trend – upravo oni koji su najglasniji u osudi često se nose s problemima poput razvoda, nesretnog braka ili alimentacija.
Rasprava je brzo postala viralna, s mnoštvom zanimljivih odgovora. ‘Ne znam, ako me zanima gdje je pitam ga’, jednostavno je napisala jedna, a druga dodala: ‘Muž i ja komuniciramo kroz cijeli dan tako da u principu uvijek znamo gdje je tko i što se radi. Nama je to normalno, na samom početku smo se krenuli dopisivati po cijele dane i tako je ostalo godinama kasnije. Ja si ne mogu zamisliti da se ne čujemo pola dana i da nemam pojma što radi. Samo, instalirati aplikaciju za praćenje mi je nezamislivo nekako, ne znam. Zar nije bolje iskomunicirati gdje je tko, i kad će doći? Ono, pošalješ poruku krećem doma. Nije da moraš znati u minutu kad će tko doći. Malo mi je to već opsesivno’.
‘Mislim da je to malo rezultat preumreženog doba. Nekad starci nisu znali gdje su kao dijete bio pola dana (hajde znali su načelno da si u šumi, parku, na igralištu). A sad ne samo da treba bit svake sekunde dostupan na poruke i pozive, nego još da pratiš di je tko na mapi. Malo mi je sve to više distopija i znak za zabrinutost, nego neko povjerenje. Naprosto psihološki taj moment da ti sad imaš uopće tu informaciju o nekome mi je i bolestan, i naporan’, piše idući.
‘Meni je to previše. Paranoično i zrači nesigurnošću’, jednostavno će još jedan, a druga dijeli svoje iskustvo: ‘Šest godina sam tako živjela. Ne hvala više. Odvratan osjećaj, a još gora veza’. ‘Mi se ne pratimo gdje smo preko ičega, ali u pravilu znam gdje je u 99% situacija jer komuniciramo kroz dan porukama, znam otprilike kad ide na posao (fleksibilno radno vrijeme), kad se vraća, dogovorimo se za prošetati psa i korištenje auta. Znam kad ode na cugu nakon posla. Nemam potrebu znat više od toga, ima određena razina povjerenja’, piše jedna korisnica.
GALERIJA: Što vas očekuje ako se zaljubite u osobu rođenu u prosincu? Pripremite se na 'ludu vožnju' i puno strasti!
‘To nije normalno ni zdravo i ukazuje na manjak povjerenja’, poručuje iduća, a druga se nadovezuje: ‘Što ću s tom informacijom? Ne skrivam ništa, ali jeziva mi je pomisao da u svakom trenutku zna gdje sam ili da ja znam gdje je on. Odrasli smo ljudi, imamo pravo na privatnost’.
No, našlo se i različitih mišljenja: ‘Da, dijelimo na find my iPhone lokaciju. U braku smo, imamo malo dijete, dijelimo obaveze, i ta opcija olakša očekivanja i dogovore kad zatreba. To je možda jednom u tjedan dva. Nije da ionako itko ide negdje da ovaj drugi ne zna. Plus opcija sigurnosti s moje (ženske) strane. Ako idem negdje kasnije navečer, pogotovo npr. trčanje i slično, ako se u nekom trenu ne vratim kad sam planirala ili se ne javljam, suprug može vidjeti gdje sam u slučaju da se nešto desi. Ne znam čemu paranoja od strane toliko ljudi, kad si ljudi vjeruju, to dijeljenje je ionako nešto totalno nebitno na dnevnoj bazi’.
Još jedna piše: ‘Ja sam svoju lokaciju podijelila jer se ne osjećam sto posto sigurno u novom kvartu (ne živimo u Hrvatskoj), pa zlu ne trebalo, ali iskreno sumnjam da on to gleda osim ako ne kasnim ful. Kužim ovo da vam dobro dođe za nalaženje i slično, bilo je i meni situacija gdje znam recimo da vozi i da neće vidjeti poruku, a zanima me koliko mu još treba npr. pa bi bilo zgodno moć provjerit. Al realno nisam baš nikad imala potrebu tražit ga da mi dijeli gdje je jer onoliko koliko me zanima si iskomuniciramo’.
Nastavlja: ‘Mislim da ovisi od para do para i od situacije do situacije. Ako je neki par paranoičan oko kretanja partnera i traže si dijeljenje lokacije kao način nošenja s time mislim da to neće riješiti ništa (dapače, znam za slučaj gdje je partner namjerno ostavljao mobitel u autu ili ga gasio) i da će samo stvoriti dodatan pritisak, a ako vam je to samo alat za lakšu komunikaciju ne mislim da je ikakav problem. Isto tako ako nekome to nije ugodno, može doslovno biti samo do toga da te smeta insinuacija da te se treba moći locirati da bi ti se vjerovalo do toga da fakat nešto skrivaš’.
No, ipak su prevladala ona koja se protive konstantnom praćenju partnera: ‘Svatko zna za sebe pa tko voli, nek izvoli, ali ne vidim zašto bi netko tako nešto želio. Da se razumijemo, jasno mi je da krećeš od pretpostavke ‘nemam ja ništa za skrivati’ i nema ni ja, ali zašto bih želio znati je li svratila u dućan te dolazi li za 3 minute ili za 11 minuta? Ti krećeš od postavke ‘nemam ništa za skrivati’, ali zašto bi nekog u normalnoj vezi/braku zanimalo tako nešto? Pa jedna od osnovnih stvari je povjerenje’.
‘Oprosti, ali to ne spada pod normalan odnos. Ja ne bih htjela imati takav odnos niti bih partnera tjerala na takvo što. Svatko od nas, uz zajednički život, treba imati i privatnost i vremena za sebe’, piše jedna korisnica, a drugi dodaje: ‘Ne znam, znam samo ako žena nije kući, da je na poslu ili šoping, kava. Guštam u vremenu za sebe. Živio sam 2 godine s bolesno opsesivnom ženskom koja je non stop imala potrebu za kontrolom. Spasio se otkad smo raskinuli. Poslije sam slušao od frendova da je i njih često zvala da sazna gdje sam ako se nisam odmah javio na mobitel’.