Upoznajte četiri sestre Begović: Umjetnost im je u genima!

U svijetu umjetnosti nije neobično pronaći dva brata ili sestre u istom zanimanju. Troje, malo teže.

A kad netko spomene četiri sestre koje se bave kulturom, i to često međusobno surađujući, prva asocijacija su Lovorka, Hrvojka, Davorka i Koraljka Begović. Četiri sestre neobičnih imena izvrsne su mlade umjetnice i producentice bez kojih je danas teško zamisliti glazbene programe u Zagrebu, Zadru i Splitu, ili neke od važnijih filmskih festivala, poput Zagreb film festivala i Motovuna.

Razgovarajući o njihovim životnim i umjetničkim putovima, proveli smo ugodnu večer u stanu sestara Begović u širem centru Zagreba.

– Svaka od nas imala je drugačiji put, ali krenule smo iz iste točke, glazbenog vrtića u koji su nas roditelji upisali usporedno s prvim razredom osnovne škole. Svirale smo klavir, osim Koraljke, koja je odabrala violinu. U našoj obitelji bilo je normalno da se bar tijekom osnovne paralelno pohađa i glazbena škola – počela je njihovu priču Davorka, umjetnička voditeljica Muzičkog salona Studentskog centra u Zagrebu, koja je nakon diplome muzikologije završila interdisciplinarni doktorski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Harfa je bila more

Kako je još u srednjoj školi odlučila da se želi baviti glazbom, njen je akademski razvoj bio najpravocrtniji, dok su druge sestre mahom završile po dva fakulteta, zbog čega ih Lovorka u šali zove “skupljačicama diploma”.

Ona je, primjerice, u jednom trenutku čak upisala građevinu, ali završila je fonetiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu, a zatim i Muzičku akademiju.

– Na početku studija činilo se da moj život ide u potpuno drugačijem smjeru od glazbenoga. Shvatila sam da ne želim ništa od toga, ni fakultet koji sam upisala, ni karijeru koja me čekala, ni život u Zagrebu, jer me odmalena privlačilo more. Bavljenje glazbom djelovalo je kao jedini način na koji bih mogla biti sretna u ovom gradu. Harfa mi je u to vrijeme izgledala kao nešto premješteno iz realnog svijeta, ona je bila moje more u Zagrebu – prisjeća se Lovorka, koja je danas profesorica harfe u glazbenim školama u Zadru i Splitu te suradnica nekoliko glazbenih orkestara.

FOTO: Lovorka, harfistica

Važno je reći da u mladoj zadarskoj školi prije njena dolaska uopće nije bilo harfe, dok je harfističku klasu u uglednu Školu Josipa Hatzea vratila deset godina nakon što je ta katedra u Splitu zatvorena! Tako je napokon i došla do svojeg mora iako zbog posla toliko putuje da kaže kako zapravo živi na autocesti.

I dok je ona najčešće na obali ili na Olibu, gdje imaju obiteljsku kuću, ostale sestre svoje karijere grade u Zagrebu, gdje često i profesionalno surađuju. Sve tri su godinama radile različite poslove na filmskim festivalima, a nerijetko su jedna drugoj bile nadređene. I tu se, uvjeravaju nas, nikad nije dogodio sukob između privatnog i poslovnog.

– Lako nam je surađivati jer imamo sličan pogled na posao. Roditelji su nas odgojili kao velike radnice i važno nam je da se posao obavi predano i dobro, a manje je važno koja u tom procesu kojoj daje zadatke. Bilo mi je, recimo, sjajno imati Koraljku kao asistenticu u press-službi Zagreb film festivala, a jednako mi je bilo dobro raditi s njom kao šeficom u Motovunu, gdje je Koraljka producentica, a jedno je vrijeme na tom mjestu bila i Davorka – kaže nam Hrvojka, koja je u svijet festivala ušla preko Volonterskog centra u Zagrebu, u kojem je radila kao studentica filozofije i sociologije.

FOTO: Koraljka, producentica

U festivalskim krugovima dugo je slovila kao jedna od najboljih osoba za odnose s javnošću, no tu je karijeru odbacila kako bi ostvarila svoj dugogodišnji san – bavljenje glumom.

– Dogodilo mi se slično kao i većini nas, u jednom sam trenutku morala prelomiti, krenuti za onim što me zaista zanimalo – kaže nam Hrvojka.

Akademiju dramske umjetnosti prvi je put pokušala upisati sa 25 godina, ali nisu je primili. Komisiju na prijamnom uvjerila je tek iz trećeg puta, i danas je jedna od najtalentiranijih glumica u generaciji koju, uz niz studentskih produkcija, redovito angažiraju u &TD-u i Zagrebačkom kazalištu mladih.

Sličnim koracima krenula je i Koraljka, koja je prošle godine, kada se na ADU napokon otvorila katedra Suvremeni ples odlučila upisati i treći fakultet te tako steći formalno obrazovanje za nešto čime se od djetinjstva htjela baviti, no to se nije odmah ostvarilo.

Koraljka je, inače, završila predškolski odgoj u Zagrebu, a zatim i studij kulture i turizma u Zadru, u želji da se počne baviti organizacijom kulturnih događanja. To se i ostvarilo jer gotovo nema festivala u Hrvatskoj na kojem nije radila neki od važnijih poslova.

– Godina mi se spojila u te festivale, radila sam jedan za drugim, istovremeno završavajući studij i pokušavajući trenirati ples, koji je patio zbog mojih angažmana, ali i ozljeda koje su zaredale – prisjetila se Koraljka, koja je u jednom trenutku radikalno smanjila festivalski angažman kako bi se posvetila svojem kreativnom izrazu. Slično je napravila i Davorka, njena sestra blizanka, koja je prije povratka glazbi radila kao producentica na filmskim festivalima u Motovunu i Sarajevu te u produkciji Spiritus Movens, koja stoji iza nedavnog festivalskog hita “Obrana i zaštita” redatelja Bobe Jelčića.

Kad je pitamo kako to da kao šefica glazbenog programa nikad nije pozvala svoju sestru Lovorku da nastupi u SC-u, odgovara mi da su u svijet umjetnosti svaka ušle svojim putem i nikad si nisu međusobno profesionalno pogodovale, već su si samo pružale privatnu, sestrinsku podršku.

– Naravno da ne isključujem mogućnost suradnje. Dapače, voljela bih da ubuduće za to bude prilika i razloga, ali oni moraju doći iz profesionalne, a ne privatne sfere – odlučna je Davorka, a s njenim se mišljenjem slažu i ostale naše sugovornice.

Zajedno na ZFF-u

Možda baš zbog toga sve četiri sestre zajedno su radile samo jednom, na Zagreb film festivalu čiji je producent Hrvoje Laurenta odlučio da je vrijeme da ih i profesionalno spoji, pa je Lovorku pozvao da nastupi kao glazbena pratnja jednom nijemom filmu, na festivalu na kojem su ostale sestre već imale ranije, organizacijske angažmane. Iz te točke spajanja ponovno su krenule svaka u svojem smjeru, Davorka prema suvremenoj glazbi, Koraljka plesu, Hrvojka u svijet glume, a Lovorka generacijama mladih harfistica koje podiže u Splitu i Zadru. S njihovim imenima, uvjeravaju nas svi koji su s njima radili, još ćemo se susretati.

>>Judita Franković: Za dobru ću ulogu učiniti sve! Nije mi problem razodjenuti se