U opsežnom istraživanju koje su uoči ulaska Hrvatske u EU proveli Večernji list i Millenium promocija građani Hrvatske između 100 ponuđenih hrvatskih velikana izabrali su njih 30 na koje su najponosniji. Objavljivat ćemo njihove portrete kako bismo ih bolje upoznali, cijenili i čuvali uspomenu na njih.
Hrvatske velikane predstavlja dr. sc. Božo Skoko, stručnjak za hrvatski identitet i imidž s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Petar Zrinski (Vrbovec, 1621. – Bečko Novo Mjesto, 1671.) i Fran Krsto Frankopan (Bosiljevo, 1643. – Bečko Novo Mjesto 1671.) Hrvatski ban i hrvatski knez koji su pogubljeni po nalogu bečkog dvora kao zavjerenici, boreći se za prava Hrvatske, odnosno protiv centralizma i apsolutizma hrvatskougarskog kralja Leopolda I. Habsburgovca te ponižavajućih mirovnih sporazuma s Osmanlijama na štetu Hrvata i Mađara. Fran Krsto Frankopan bio je šurjak Petra Zrinskog, odnosno polubrat njegove supruge grofice Ane Katarine Zrinski. Petar Zrinski bio je nasljednik Nikole VII. Zrinskog na mjestu hrvatskoga bana, ali i na čelu urote hrvatsko-mađarskih velikaša. Fran Krsto Frankopan bio je hrvatski plemić izrazite umjetničke nadarenosti i pjesnik. Za života objelodanio je samo jedan književni rad "Elegia" (1656.), a u zatvoru uoči smaknuća priredio je zbirku "Gartlic za čas kratiti" u kojoj se nalaze pjesme iz cijelog njegova stvaralačkog razdoblja. Ta je zbirka otkrivena tek dva stoljeća poslije. Iako su pozvani u Beč na pregovore o položaju Hrvata, uhićeni su i optuženi za urotu protiv Habsburgovaca, odnosno za poziv na ustanak. Odrubljene su im glave 30. travnja 1671. godine. Njihovom smaknuću usprotivili su se mnogi europski vladari, pa čak i papa. Bojeći se njihova utjecaja na narod, bečki dvor nastojao je ustrajno uništiti sve što je bilo u vezi s obiteljima knezova Zrinskih i Frankopana, i to mu je u sljedećih tridesetak godina i uspjelo. Mletački poslanik nakon njihova pogubljenja napisao je: "Ovo je kraj dviju najuglednijih obitelji živućeg svijeta. Osobito Zrinski bijaše cijenjen, jer 60 potkraljeva ili banova dade njegov rod u Hrvatskoj."
Uistinu, njihovom smrću nad Hrvatskom su se nadvili tmurni oblaci puni poniženja, sramote i mučeništva. Pokopani su najprije u Bečkom Novom Mjestu, a potom su njihove kosti 1919. prenesene u zagrebačku katedralu. Oproštajno pismo Petra Zrinskog supruzi Katarini, napisano večer uoči pogubljenja, jedno je od najljepših i najpotresnijih pisama tog doba.
>>Josip Jelačić - Uveo hrvatski, ukinuo kmetstvo, a prevario ga Beč
Pocivali u miru