Lijeva naša domovino!

Pretprošle sam godine “patentirao” igru riječima u kojoj bi Lijepa naša potkraj ove godine mogla biti – lijeva naša, jer bismo i na Pantovčaku i u Banskim dvorima mogli imati lijevu vlast. Ulični bi prosvjedi mogli ubrzati ostvarenje toga “proroštva”. Premda prosvjednici napadaju i SDP, oni mu, htjeli-ne htjeli, idu na ruku, jer je jedina stranka koja na izborima može pobijediti HDZ. Ima pretpostavki da SDP želi što skorije izbore kako bi, pobijedi li, imenovanjem svojih ljudi u vrh policije i tužiteljstva spriječio istrage koje se zbog korupcije (Daimler itd.) pripremaju protiv nekih njihovih dužnosnika. Ako je ta ili neka slična pretpostavka točna, HDZ bi je trebao razglasiti i konkretizirati. Ali bila ili ne bila točna, nema razloga da se izbori ne raspišu za kraj proljeća ili početak jeseni. I radi smirivanja stanja u zemlji i zbog toga jer Jadranka Kosor nije legitimna ni kao predsjednica HDZ-a ni kao predsjednica Vlade.

Na oba ta mjesta postavio ju je Sanader pa bi izbori bili kraj Sanaderove i sanaderovske Hrvatske, ali i kraj Vlade bez legitimnosti. Apsurdno je da vlast obnaša netko kome ju je u ruke dao despot koji sjedi u zatvoru i protiv kojeg su optužnice sve brojnije i sve teže. Slijeva se svih ovih dvadeset godina za svaku HDZ-ovu vlast govorilo da vodi zemlju u propast, a zdesna se plašilo da je dolazak SDP-na vlast prijetnja hrvatskoj državi. A nije istina ni jedno ni drugo. Tuđmanov HDZ nije Hrvatsku vodio u propast nego joj je kao državi sagradio temelje i doveo je do blistave pobjede u ratu, a upropastio je nije ni Račanov SDP niti bi joj prijetnja bio Milanovićev. Dapače, na stalni pritisak kojim i pretprošle i prošle i ove godine Milanović i SDP požuruju izbore moći ćemo se, ako pobijede, pozivati kad vidimo koja to spasonosna rješenja imaju ili nemaju oni koji vlast tako silno žele. Hoće li strane banke, ako ne nacionalizirati, kako neki prosvjednici žele, a ono prisiliti da se prema Hrvatskoj ne ponašaju kao prema koloniji koju nastoje što više iscijediti i iz nje iznijeti što više profita? Kako će u zemlji bez financijske i gospodarske suverenosti kojoj europski i svjetski gazde sve diktiraju smanjiti broj nezaposlenih, povećati izvoz i smanjiti uvoz?

Kako će smanjiti sve veće zaduživanje u inozemstvu? Ako sadašnju vlast optužuju za izdaju Purde, hoće li se odlučno, dostojanstveno i suvereno postaviti prema Srbiji i svakome tko kriminalizira Domovinski rat? Ako se protive i najslabijem dašku sumnji u korupciju i kriminal svojih dužnosnika, neće li kazneno progoniti samo političke protivnike? Ni na jedno od tih sudbonosnih pitanja SDP ne daje odgovor te, na žalost, moramo reći: što je stanje u Hrvatskoj gore, žešća je bitka za vlast. Nitko se pak, ni u vlasti ni u oporbi, neće “sjetiti” da je za Hrvatsku najveća nevolja – što znaju i prosvjednici – njezin kolonijalni položaj.

A na vidiku nema nikoga tko bi je mogao početi izvlačiti iz kolonijalnog ropstva. Sve su značajnije stranke kao i predsjednik Josipović, guverner HNB-a Željko Rohatinski, plaćenici na čelu banaka i velikih, nekad državnih tvrtki i mnogi drugi dužnosnici ovisnici o Bruxellesu i drugim središtima moći, izvršitelji njihovih naloga, politički, zakonodavni i menadžerski servis za profite njihovih tvrtki i promicanje njihovih interesa.

Ako se pak Ivo Josipović sad već otvoreno urotio protiv Vlade i stao na stranu oporbe, očito je da pretvorba Lijepe naše u lijevu našu nema nikakvo programsko opravdanje nego joj je cilj stvaranje lijevoga jednoumlja u demokratskom ruhu. Ako se to ostvari, bit će to jedinstvena sramota u europskoj demokratskoj povijesti: jedna izrazito kršćanska zemlja, uz devedeset posto lijevih medija, imat će i stopostotnu lijevu, nekršćansku vlast. To ipak nije argument protiv što skorijih izbora – Hrvatska mora platiti cijenu šestgodišnje izdajničke i kriminalne vlasti HDZ-a.