Lijevo, lijevo i ljevije

Nakon što je glavni urednik Glasa Koncila problematizirao stanje u društvu ocjenjujući da je društvena ljevica, ako izuzmemo stranački život, praktično jedina organizirana politička sila u zemlji te je time kao dominantna primarno odgovorna za ukupno stanje u društvu, Miklenić je napadnut metodom u kojoj su se poštivali svi uzusi neostaljinizma.

Nigdje nije prenesen njegov tekst, nitko u napadima nije tražio od njega izjavu da se prije egzekucije izreče barem posljednja želja, citiraju se teze kojih u tekstu uopće nema, poruke koje tekst nosi banaliziraju se do trivijalnosti, da bi Inoslav Bešker otišao do kraja stavom da zahvaljuje Bogu što nije vjernik crkve u kojoj je kolega Miklenić svećenik. Sve je dakle tu, može se krenuti prema Golom otoku makar bi bilo elegantnije da se Miklenić sam objesi na radijator u ćeliji. Što, nema radijatora? Napisat ćemo da su bila dva, ne bi bilo prvi put.

Miklenić analizira situaciju i zaključuje da živimo u društvu u kojemu gledano mimo stranačkog života imamo na sceni uglavnom lijeve ideje te je većina događaja u zemlji plod obračuna, polemika, svađa unutar ljevice i na ljevici. Organizirane desnice, naime, nema! Doista, kada se svade Nacional i Globus, zar se ne svađaju dva lika na ljevici? Kad si Vanja Sutlić i Šprajc prijete sudom, zar se ne svađaju dva pripadnika ljevice?

Kad pratimo sukobe u HHO-u, zar se tamo bore lijevi i desni? Miklenić hoće reći da je većina medija, većina društvenih institucija, poput ključnih društvenih fakulteta, posve u rukama ljevice, i tu ništa ne mijenja na činjenici da je na vlasti HDZ kao desni centar. Konstatiravši da ljevica medijski i društveno gdje god ima potpunu kontrolu često razara univerzalne vrijednosti, on pita “zašto lije krokodilske suze kad se očituju plodovi tog razaranja”, misleći na nasilje što se valja Zagrebom?

Prevedeno: kako su medijski posredovane zvijezde često problematični likovi blizu krim-miljea, kad u medijskoj stvarnosti panegirike dobivaju posve suprotne vrednote od onih koje traži kršćanski put i kad patološke vrijednosti postanu mjera stvarnosti, čemu čuđenje kada ti likovi započnu obračun usred Zagreba? Tko ideološki promovira taj svjetonazor? Imamo li i jedan relevantan desni medij da bismo ga mogli prozvati: TV, dnevne ili tiražne tjedne novine? Tko producira kadrove s tzv. društvenih fakulteta kao što su političke znanosti, filozofija ili pravo, koji svake godine u sustav ubace desetke novih kadrova? Ljevica ili desnica? Kada dođe na vlast HDZ, metar kojim se mjere njegove pogreške dvostruko je duži od metra kojim se mjerio Račan.

Tko, dakle, vlada društvom, čak i bez obzira na sastav u Banskim dvorima? Miklenić je zbog svojih teza napadnut iz starih ruskih kaćuša! No, bojim se da je blizu istine. Jer, uz nabrojene relacije, u Hrvatskoj su u raznim aferama padali brojni tajkuni, u pravilu oni desne provenijencije od Kutle i Novalića do Gucića. Ako lopovština nema ideologije, kako to da ni jedan “lijevi” nije u zatvoru? Osim toga, pokažite hrvatskog nacionalista koji je robijao za domovinu da se u pretvorbi obogatio. Bivših komunističkih direktora lakše biste se sjetili, zar ne?

Tko je onda “opljačkao” zemlju, lijevi ili desni? Nisu li odavde u Haag otišli primarno generali opet desne političke opcije? Ako je bilo zločina, nećete mi reći da su za njih redovito krivi samo “desni” generali. Kad je Račan čistio medije 2000., ni jedan lijevi novinar nije dobio otkaz! Crkvi je jasno da je ljevica “okupirala” Hrvatsku iznutra.

Zato Kaptol kreće s katoličkim školama, zato osniva sveučilište, zato se spremaju za katolički TV. Da baš ne mogu svakog studenta ideološki oblikovati sveučilišni lideri poput Pusićeve ili Šibera, da Šprajc, Latin i Stanković ne budu jedini izbor frustriranome Hrvatu što sjeda pred televizor.