Ljutnja saborskih siromaha

U Hrvatskom je saboru znalo biti prepirki, zamjerki i ljutnje, ali malo kada kao u ponedjeljak, kada se raspravljalo o zastupničkim plaćama. Kako se najglasnijim sabornicima plaće koje dobivaju ne čine velikima, a novinarima se pak čine, moglo se predmnijevati da će neki zastupnici takvo mišljenje zamjeriti novinarima. Ali nije se moglo predmnijevati da će se ljutiti tako silno i uvredljivo. Zastupnicima smeta to što im novinari spočitavaju velike plaće te tvrde da one to nisu, da su zapravo novinari na njih bezrazložno kivni i da su krivi za stvaranje loše javne slike o njima.

U zemlji u kojoj je prosječna plaća pet tisuća kuna saborski zastupnici uvjeravaju pučanstvo, koje najvećma ima takve plaće, da zastupničke plaće tri puta veće od pučkih nisu velike! I očekuju da im puk povjeruje!? Kako bi dokazali da im plaće nisu tolike koliko se ističe, uspoređivali su ih s plaćama parlamentaraca u drugim europskim državama. I, izgleda, s olakšanjem u(s)tvrdili da su one manje samo u Mađarskoj i Moldaviji. Možda i jesu. Pa što onda? Jesu li priređivači tih statistika naveli kolika je prosječna plaća u Moldaviji? Je li veća od 200 - 300 eura?

A Mađarska? S obzirom na 110 milijardi eura duga, na to da im je država zapravo pod hipotekom, da im sutra MMF može reći da će im palaču parlamenta pretvoriti u hotel ili burzu, možda im zastupnici ne bi ni trebali primati plaće. S obzirom na to kamo i Hrvatska ide i kakav je javni ugled hrvatskih zastupnika, sasvim je logično da se i plaće saborskih zastupnika doživljavaju nerealno visokim, pa i uvredljivo visokim. Predsjednik Sabora Luka Bebić, saborski potpredsjednik Vladimir Šeks i saborski zastupnik Damir Kajin za lošu zastupničku javnu sliku krive novinare.

I spočitavaju im dvoličnost. Uvijek glasni i ne uvijek argumentirani Kajin usplahiren novinarima predbacuje licemjerje. Uzvikuje kako svaki novinski kolumnist ima veću plaću od zastupničke, ali da unatoč tome besramno huškaju puk protiv saborskih zastupnika. Kao i obično ne osobito upućeni, ali kao i inače ljutiti Kajin govori svašta. Tko bi ljude mogao nahuškati protiv vrlih im zastupnika, protiv Bebića, Šeksa pa i njega, kad bi prosječna hrvatska plaća bila dvostruko veća? Tko bi to mogao da je Hrvatska u plusu, da se u njoj dobro zarađuje i bezbrižno živi, da ne duguje 35 milijardi eura? Koga bi tada bilo briga koliko zarađuju saborski zastupnici, koliko su plaćeni Bebić, Šeks i Kajin?

Bebić, Šeks i Kajin u preuzetoj i preuzetnoj ulozi zastupničkih odvjetnika! Možda dirljivo. Koliko i uvjerljivo? Sva su trojica u Saboru otkada je i hrvatske samostalnosti. Dakle, dugovječni. Sjeća li se netko da su za sve to vrijeme Šeks i Bebić ikada glasovali po osobnoj savjesti a da je to bilo suprotno stranačkoj stezi i stranačkoj direktivi? Pa nije vrag da su svi oporbeni prijedlozi uvijek bili bedasti, da baš nijedan nije zaslužio da se podrži? I Kajina se više pamti kao „antiprotivnog“ nego konstruktivnog. Kajin sliči nogometašu koji, doduše, najviše pretrči, ali po sezoni zabije samo dva gola premda je napadač.

A sva su trojica unatoč svemu i u odnosu na neke druge zastupnike još i mila majka. Njihove pak optužbe da javnu sliku o zastupnicima kvare novinari najbolje bi bilo provjeriti anketom sa samo jednim pitanjem: Što mislite o saborskim zastupnicima i njihovim plaćama? Odgovori bi na to pitanje sigurno bili porazniji od svih novinarskih kritika. Ljudi nisu bedaci, za pravi sud o zastupnicima dovoljno je samo u sabornicu staviti mikrofone i televizijske kamere.

Novinari su, doduše, ponekad skloni poopćiti, pa sve zastupnike, i dobre i loše, strpaju u isti koš. A među zastupnicima ima i serioznih, tj. i pametnih, i poštenih, i sposobnih. Pa i socijalno osjetljivih koji ne tvrde ljutito da su im plaće zapravo male, koji ne misle da u siromašnom društvu saborski zastupnici nužno moraju imati bogate plaće i iznimno visoke penzije.