Lucy O’Brien: Madonna – Poput ikone, potpuni životopis

Iako naglašeno podložno subjektivnosti, jedno od najboljih mjerila vrsnoće biografske knjige jest da nakon čitanja imamo dojam “kao da smo bili tamo, u društvu glavnog junaka”.

Naravno, ne doslovno, ali svakome tko voli (auto)biografije slavnih taj je osjećaj “upoznavanja iz prve ruke” dobro poznat. Britanska glazbena novinarka Lucy O’Brien u knjizi o “kraljici pop-glazbe” Amerikanki Madonni Ciccone (r. 1958) “Madonna: Poput ikone – potpuni životopis” (508 str., 16x24cm, 81 fot. cb/boja, tvrdi uvez) nije uspjela postići tu razinu.

Riječ je o solidno istraženoj, korektnoj, kronološki ispričanoj priči o usponima, novim usponima i još većim usponima velike zvijezde. Ipak, u knjizi nema pamtljivih anegdota, a ni kroz 450 stranica teksta ne stječemo dojam da je O’Brienova zavirila “iza kulisa” i o Madonninoj osobnosti otkrila više od onoga što je već prije bilo razaznatljivo i poznato iz medija, odnosno da je riječ o iznimno ambicioznoj osobi čelične volje koju jedni smatraju besramnom bludnicom gladnom publiciteta što stvara prosječnu pop-glazbu, a drugi ozbiljnom umjetnicom okrenutom živopisnom spektaklu.

Bogati dodaci donose bibliografiju, diskografiju, videografiju, filmografiju... tu je, svaka čast, i (ne sasvim pouzdano) kazalo, a dojam kvari nezgrapan prijevod koji uglavnom izravno slijedi formulacije engleskog jezika te prečesto griješi u prepoznavanju i bilježenju imena i osoba (npr. Phillimore East umjesto Fillmore East, John Houston umjesto Huston, filmski kritičar Leslie Halliwell proglašen je ženom, s tri Oscara nagrađen film “Crveni” Warrena Beattyja postao je “Crvena”...)