Magali i Illisha jedine pobjednice

Jesu li se za ravnopravan tretman žena u Hrvatskoj u stanju izboriti samo  strankinje? Dalo bi se to zaključiti nakon što se još jedna strankinja  tamnoputa košarkašica Illisha Jarret  izborila u srazu s lokalnim ličkim moćnikom, koji je vjerojatno razmišljao po onoj "kakvo bih ja muško bio da nisam pokušao".

Koliko muškaraca u Hrvatskoj razmišlja i danas na taj način? No, ne bi bilo tako strašno što je i danas previše muškaraca spremno na neki oblik sile kad je riječ o  ljubavnom životu... Puno je gore to što su posljednjih godina takvi dobili pravo na sudjelovanje u javnom životu ne skrivajući nimalo dosege svoga svjetonazora. Pa je riječ "kurva" postala gotovo normalna u javnom životu, riječ kojom se koriste prvaci nogometnih klubova, lički bogataši i mnogi drugi. Sve to prihvaćamo, odmahujemo rukom i idemo dalje.

Ugledni odvjetnici tako, ne trepnuvši, stoje pokraj svojih izdašnih klijenata dok ovi govore rečenice pune k..., p..., j... pa drugih k... Uzalud će predsjednik Hrvatske odvjetničke komore Leo Andreis upozoriti da on takvo što ni od koje stranke ne bi trpio jer nije dužnost odvjetnika da brani prostaštvo. Mnogi će odvjetnici ostati ipak vjerne sjene različitih divljaka.

Kako bi to sve mogla izdržati jedna bijela, hrvatska, katolička košarkašica, umjesto Illishe, koja je već u Frankfurtu? Sasvim sigurno vrlo teško jer doživjela bi toliko novih neugodnosti kao da je silovana još puno puta i, praktično, bez mogućnosti da uzmakne iz takve sredine.
Uz Illishu, nakon bitke s jednim hrvatskim muškarcem davno je preko granice pobjegla još jedna strankinja, bivša supruga prvaka europskog pokreta u Hrvatskoj Magali Boers.

Kao da su zaista samo strankinje, uz rijetke domaće iznimke, u stanju oduprijeti se i pobijediti u srazu s hrvatskim muškarcima, kao što to primjećuje Sanja Sarnavka, aktivistica udruge B.a.B.e. Ostale gube bitku i pokušavaju izvući živu glavu iz "ljubavnih" odnosa na hrvatski način.

Sva moć u Hrvatskoj i dalje je u rukama muškaraca, među kojima je vrlo teško naći nekoga tko će stati na žensku stranu. Za žene nema čak ni milosrđa pa se čak i crkveni prvaci odvaže reći kako "postoje vrijednosti za koje se valja žrtvovati", kao posmrtno slovo Kristini Šušnjari, žrtvi naoko običnog hrvatskog mladića. Je li smrt zaista jedini pravi izbor za hrvatske žene? Ili bi valjalo koju reći i o muškarcima?