Marinovićeva kazna - 'utjeha' za robijaše

Pravda je spora ali dostižna - mogli bi s ironijom i "zahvalnošću" reći mnogi politički zatvorenici iz vremena komunizma na presudu u ponovljenom postupku u kojem je Disciplinski sud Hrvatske odvjetničke komore devet godina zabranio rad zadarskom odvjetniku Marku Marinoviću zbog odavanja odvjetničke tajne u slučaju Ane Magaš.

Kad se taj nečasni prijestup dogodio i postao zanimljiva javna tema, vrlo se malo novinara sjetilo tko je u komunizmu bio Marinović. Da je taj čovjek imao imalo osjećaja srama, zacijelo bi se za sva vremena izgubio iz pravosuđa. Naime, kao zamjenik javnog tužitelja u socijalističkoj Hrvatskoj zastupao je na sudu, na primjer, monstruoznu optužnicu protiv osamnaestorice zadarskih mladića u kojoj su izmišljene tako fantastične laži o njihovoj kontrarevolucionarnoj i terorističkoj djelatnosti da bi im pozavidjeli i namaštovitiji boljševički tužitelji iz Sovjetskog Saveza.

Opuženi su zbog namjera da ruše Jugoslaviju, da nabave oružje koje bi bilo dovoljno za cijelu jednu vojsku, zatim zbog sprega sa zapadnim veleposlanstvima i stranim centrima, sve do sprega sa - Ujedninjenim narodima!!! Kad bi danas tu i takve optužnice čitali mladi ljudi koji imaju 20 do 35 godina možda ne bi mogli povjerovati da su smišljane takve konstrukcije, i to, dakako, uglavnom protiv hrvatskih "nacionalista".

Ali bi ih u to mogli uvjeriti ljudi koji su "odgulili" teške godine zatvora u Staroj Gradiški i drugdje, i koji će se danas s gorčinom nasmijati kad pročitaju "utješnu" vijest da je Hrvatska odvjetnička komora Marinoviću zabranila raditi devet godina - otprilike onoliko koliko su oni dobivali robije. Robije zbog koje u novoj Hrvatskoj nije odgovarao nijedan sudac ni javni tužitelj, pa rade i danas kad svoju nečasnost mogu proširiti i izvan političkih procesa.