PATULJASTI VODENKONJ
Patuljasti vodenkonj, za razliku od svog velikog nilskog rođaka, puno više vremena provodi u šumama. Nemaju krzno ni ljuske koje im štite tijelo već kožu štite ispuštajući uljastu tekućinu kroz male otvore na koži. Tekućina je isprva mliječne boje, a kasnije je ružičasto do crvenkasto obojana. Upravo zbog takve obojanosti ljudi su dugo bili uvjereni da je to krvavi znoj. Patuljaste vodenkonje Bubu, Dašu i Otta možete vidjeti u paviljonu Kišna Afrika u zagrebačkom Zoološkom vrtu, a o njima se brine i Hypo banka.
BJELOGLAVI SUP
S rasponom krila od skoro 3 m i težinom oko 10 kg bjeloglavi supovi su najveće hrvatske ptice. Ove veličanstvene životinje su među rijetkim pticama koje se mogu pohvaliti letom na visini preko 10 000 metara kao što lete avioni. Mogu letjeti brzinom do 160 km/h, ali najčešće lete brzinom oko 40-75 km/h dok pretražuju teren u potrazi za hranom. Tada ne mašu krilima već jedre na zračnim strujama. Bjeloglavi supovi su strvinari što znači da se hrane uginulim životinjama i vrlo su važni u prirodi za kao dio hranidbenog lanca.
PAPAGAJSKA KORNJAČA
Kornjača zanimljivog imena, nije nimalo umiljata poput papige već je jedan od najvećih grabežljivaca Sjeverne Amerike. Ime je dobila po ustima odnosno kljunu koji podsjeća na papigin. Još zanimljiviji je način na koji lovi hranu. Pri tome joj pomaže oklop koji podsjeća na kamen i koji nosi cijeli život. Što je starija oklop sve više sliči kamenu. Tako prikrivena potpuno se umiri na dnu močvare te jedino što se kreće je nastavak na njezinom jeziku koji oponaša crvića. Kada se prevarena riba dovoljno približi lažnom mamcu, kornjača ju brzim i snažnim ugrizom hvata.
PAUCI PTIČARI
Pauci ptičari, poznatiji pod nazivom tarantule, su jedni od najvećih paukova na svijetu. Neke vrste mogu narasti do 30 cm. Kada se rašire sa svojih osam nogu ulijevaju strah u kosti. Zapravo nisu toliko opasni poput nekih malih pauka, kao što je crna udovica. Pauci ptičari spadaju u primitivne paukove, slabo su otrovni, a brane se pomoću dlačica na svojim leđima. Naime, kada se osjećaju ugroženi otpuštaju dlačice koje izazivaju svrbež i crvenilo kod neprijatelja.
NOJ
Noj je najveća ptica na svijetu. Zbog svoje težine do 160 kg ne može letjeti , ali zato je odličan trkač. Može trčati brzinom do 80 km/h. Najčešće ćete ga vidjeti kako laganim korakom hoda livadom u potrazi za sjemenkama. Dok jede sjemenke njegova glava je skrivena među visokom travom zbog čega su mnogi mislili da gura glavu u pijesak. Još zanimljivije je da su brižni roditelji pa ženka čuva jaja i sjedi na njima danju, dok noću to radi mužjak. Mužjak se lako razlikuje od ženke po crno-bijelom perju dok ženka ima sivo do smeđe perje.
GEPARD
Dok lav nosi titulu kralja životinja, gepard nosi titulu najbržeg sprintera. Može trčati brzinom do 120 km/h. Ne bi mogao tako brzo trčati da nije građen kao savršeni trkač. Gepard ima tanje kosti od drugih mačaka, vitka je tijela, a kralježnica mu je posebno građena upravo za trčanje. Dok trči kralježnica mu se svija i ispravlja poput opruge. Pritom radi velike skokove i trči toliko brzo da mu ne može pobjeći ni najbrža antilopa. Ima on i jednu manu. Prilikom trčanja ne može naglo skretati što zna i antilopa koja upravo to radi dok bježi kako bi izbjegla gepardove očnjake.
OTROVNE ŽABE
Priroda je bogata raznolikim životinjskim svijetom. Od plavetnih kitova teških do 190 tona, fugu riba koje se za obranu napuhnu, pingvina koje žive na snijegu i ledu pa sve do malih ali otrovnih žaba. Otrovne žabe su velike tek kao palac odraslog čovjeka ali zato u svojoj koži sadrže dovoljno otrova da ubiju svakoga tko ih poželi pojesti. Kako bi se otrovali morali bi polizati njihovu otrovnu kožu. Kako životinje ne bi došle u napast da ih pojedu žabe ih upozoravaju svojim žarkim bojama. Mogu biti crvene, plave, zlatne, ljubičaste, zelene i još mnogih drugih boja. U zagrebačkom Zoološkom vrtu možete vidjeti zeleno-crnu otrovnu žabu.
ANAKONDA
Dugo se vodila rasprava koja je najveća zmija na svijetu, a točan odgovor je anakonda i piton. Kad bi raspravljali koja je najduža onda bi pobjedio piton koji može narasti preko 10 metara. Anakonda je po mjerenjima istraživača nešto kraća ali zato teža od pitona te ona nosi titulu najteže zmije. Može biti teška do 150 kg. Zbog toga je vrlo troma na kopnu, ali je u vodi brz i neusrašiv lovac. Ipak ona ne mora stalno loviti jer joj je jedan veći obrok dovoljan da bude sita nekoliko mjeseci. Pojesti će čak i moćnog krokodila. Obavije se oko njega i stiskanjem mišića ga uguši kao i svaki drugi plijen.
SMEĐI MEDVJED
Medvjedi su pravi proždljivci. Nije čudo da puno jedu kad nekoliko mjeseci samo spavaju zimski san. Za miran san moraju biti puna trbuha, a svoj će apetit zadovoljiti s bilo čim na što naiđu. Pojesti će mrtvu životinju, uhvatiti srnu, polizati med ali ipak najviše jedu biljke, od zelenih listova pa sve do sočnih i orašastih plodova.Možemo reći da je 9 od 10 medvjedovih zalogaja neka biljka, jabuka, kruška, kesten, šipak ili neko drugo voće. Vrlo je zdravo jesti biljke , a smeđi medvjed u Hravtskoj od njih se može udebljati i do 300 kg. Onaj u Sjevernoj Americi, poznatiji pod imenom kodijak, uz sve to jede i puno ribe lososa, pa može težiti i tonu. Kodijak je zato najveći medvjed.
ZMIJE HRVATSKE
Svakako najpoznatija hrvatska zmija je poskok. Poznata je po tome što je jedna od tri otrovne zmije u Hrvatskoj. Ostle otrovnice su riđovka i planinski žutokrug. Iako su najpoznatije nisu jedine zmije u Hrvatskoj. Tu živi 12 različitih vrsta zmija i sve su neotrovne. Četeveroprugi kravosas je hrvatska najveća zmija, dok je bjelouška najčešća zmija. Bjelouška i njezina rođakinja zmija ribarica su jedine vodene zmije u Hrvatskoj i hrane se ribom, žabama i ostalim životinjama koje žive u vodi. Potpuno su bezopasne, jedino je neugodan njihov miris kojim odbijaju svoje neprijatelje. Kad ne pomaže neugodan miris okrenu se na leđa i prave se mrtve kako bi ih neprijatelji zaobišli.