Kad bismo kojim slučajem kriterije koje je Ustavni sud koristio kod procjene zdravstvenog odgoja primijenili na uvođenje mature nakon srednje škole ili bolonjskih pravila studiranja, tada bi dva najvažnija obrazovna projekta u proteklom desetljeću morala pasti u vodu! O Bolonji se gotovo nije ni raspravljalo, već je uvedena komesarski, ali njezine su posljedice dalekosežne: produljilo se vrijeme studiranja, na tržištu se pojavio niz ‘prvostupnika’ koji nemaju posla i nitko ih neće, smanjila se kvaliteta studiranja, ali se zbog kvota i plaćanja studija znatno povećao broj upisanih studenata.
Matura je trebala ujednačiti kriterije za upise na fakultete i zamijeniti prijamne ispite, no već nakon prve godine neki su ih fakulteti vratili jer nisu bili zadovoljni znanjem prve generacije maturanata. Sad imamo i prijamne i maturu, pa bi stručnjaci trebali razmotriti kako dalje, što od tog dvoga zadržati, doraditi ili ukinuti. Dok se to ne učini, matura ne smije biti poligon za profesionalna ili politička nadmetanja, jer je ona prva velika prekretnica u životu mladih ljudi. Otvaranje pitanja u trima srednjim školama nalikuje na organiziranu sabotažu te je za osudu pokaže li se da je tako. Istraga će otkriti je li u pozadini propust kako sugerira ministar, otpor prema njemu, bojkot sustava ili možda sindikalna akcija? Političke se bitke moraju voditi izvan učionica, a matura ne smije biti ni u središtu štrajka javnog sektora, bude li ga. I da parafraziramo Ustavni sud, možda bi o svemu trebalo upitati i roditelje.