Mediji su za sve krivi

Pišući svojedobno tragom prijava žrtava financijskog inženjeringa o toj aferi “teškoj” stotine milijuna kuna, potpisnik ovih redaka prvi je put sam sebi rekao: “Hej, postao si novinar!” Bio je to trenutak kad je vlasnica agencije u pratnji kršnih zaštitara na skupu u hotelskoj dvorani stotini očajnih žrtava rekla da su novinari za sve krivi.

Ponos se miješao sa strepnjom u kaotičnoj atmosferi u kojoj je prijetilo da iskrica sav bijes usmjeri prema glasniku loših vijesti. Urednik je, dakako, citat koji je osuđivao novinare stavio u naslov. I ta vrsta “mazohizma” jedan je od temelja poštenog novinarstva, kojem novinari i urednici nisu odoljeli ni ovoga tjedna u izvješćima sa suđenja za likvidaciju Ive Pukanića i Nike Franjića, ili jučer iz Sabora, prekjučer s Hrvatske biskupske konferencije, proteklog petka iz Hrvatskog novinarskog društva pri citiranju dr. Ive Josipovića...

“Mediji nisu objektivni”, “okrivljenici su izvrgnuti medijskom linču”, istaknute su primjedbe odvjetnika optuženih za likvidacije ispred redakcije Nacionala iz kojih se iščitava da će novinari, uz sud “pod političkim pritiskom”, biti isključivi krivci ako njihovi branjenici budu osuđeni. Dakle, ne dokazane činjenice jer se na suđenju događalo nešto “posve drugačije” od onoga o čemu je javnost mogla čitati u izvješćima iz sudnice. Takvom se porukom, zaključak je Zbora sudskih izvjestitelja HND-a, od novinara radi “meta za odstrel”. Neki su novinari dobili i “privilegirani” položaj štićenih osoba. No, te okolnosti nisu nikoga ponukale da se pozabave novinarskim “osjećajima”, osim njih samih. Sve dok prvooptuženi jučer nije spomenuo ministra Karamarka i savjetnika Perkovića.

Kako je to uslijedilo nakon “lažnih optužbi” novinara, u Uredu predsjednika Republike zaključuju da se “takvo optuživanje predstavnika državnih institucija može smatrati i posrednom prijetnjom” pa je zatraženo izvješće DORH-a. Novinari tako opet služe kao sredstvo. Zaštitu policije “uživaju” i novinari Novosti samo zbog neukusne naslovnice. Doduše, to je ponukalo predsjednika Josipovića da na stotoj obljetnici HND-a poruči: “Nasilje prema novinarima nasilje je prema slobodnom društvu, nasilje nad demokracijom i nad ljudskim pravima”, iako se odmah potom i sam morao braniti od neistine da je svojom izjavom motivirao smjenu glavnog urednika Novosti. Mediji bi se trebali zamisliti i nad dijelom njegova izlaganja u kojem se čudio što su mediji puni žutila iako tiraže i dalje padaju.

To više što to razmišljanje agnostika ima puno dodirnih točaka s istupom Hrvatske biskupske konferencije. Biskupi uz komunističko naslijeđe krive i medije što “nerijetko zanemaruju događaje i sadržaje koji pomažu u izgradnji nosivih društvenih vrijednosti. Takva je selektivnost pogubna za zdrav nacionalni duh. Koliko god imali opravdanih želja da se cijeli medijski prostor usmjeri prema dobru, znamo da logika zarade to ne omogućuje.”

Na to se u Saboru nadovezao i Andrija Hebrangom, kojem su problem Hrvatske crveni mediji koji vijesti pretvaraju u crnilo.

Je li baš tako ili mediji ipak manje ili više uspješno odražavaju stvarnost. Argument da percepcija medija ovisi i o kutu gledanja, ponudili su nam sami novinari jer, kad se o njima piše, i njima su mediji za sve krivi. Vijeće časti HND-a sankcioniralo je glavnu urednicu jednog web portala jer urednika jednih dnevnih novina nije zaštitila od uvredljivih komentara anonimnih čitatelja koji se “upisuju sa znatno manje odgovornosti”. Stoga je uredništvo portala, kažu, obvezno “zaštititi javni moral i uklanjati uvredljive komentare bez obzira na to je li se netko žalio na njih ili nije”. Glasilo Novinar pak o drugome je glavnome uredniku, kad je to većini novinara odgovaralo, objavilo takve komentare. A sudsku osudu blogera koji je odbio izbrisati uvredljive komentare o političarevoj ženi “kurvi” HND je ocijenio kršenjem medijskih sloboda i pljuvanjem po Ustavu.