Samo prije nekoliko godina, a u nekim slučajevima i mjeseci su bili relevantna odrednica, hrvatski su se političari, njihovi stavovi i zahtjevi uglavnom doživljavali nepotrebnim problemima u poravnavanju interesnih sfera Sarajeva i Banje Luke, odnosno Srba i Bošnjaka.
I dok predstavnici administracija pojedinih država i dalje pokušavaju pragmatično asistirati u rješavanju problema ove zemlje dogovorom dvojice, jer je i po logici stvari to lakše napraviti nego kad imaš trećeg, u OHR-ovu timu, koji predvodi slovački diplomat Miroslav Lajčak, to je prestalo biti pravilo.
Za razliku od već sada bivšeg američkog veleposlanika Douglasa McElhaneya, većina europskih diplomata počela je hrvatske predstavnike prihvaćati kao najiskrenije sugovornike koji nude najprihvatljivija rješenja u bipolarnome svijetu Banje Luke i Sarajeva, koji s jedne strane žude za dezintegracijom države, a drugi za ustrojavanjem bosnoslavije.
Istina, iako se ne ohrabruje stvaranje hrvatske federalne jedinice, makar ne javno, u međunarodnoj zajednici sada nema ozbiljnijih protivnika legitimnom zahtjevu hrvatske strane. Visoki predstavnik Lajčak, britanski veleposlanik Matthew Rycroft i niz drugih diplomata ne osporavaju zahtjev niti za raspravom o trećem entitetu, zbog čega su se nekad vodili sudski procesi, smjenjivali dužnosnici i dugotrajno zabranjivao javni i politički angažman.
No pritom ne treba od odgovornosti amnestirati niti hrvatske političare i vođe koji su bili bahati, a od međunarodnih dužnosnika u pravilu stvarali neprijatelje. Posljednji zaokret u međunarodnoj zajednici koja, očito je, nema jedinstveno gledanje kako urediti zemlju u ustavnim promjenama, hrvatski političari moraju iskoristiti. Deklaracija hrvatskih političara iz Kreševa dodatno je ojačala takvu poziciju, ne samo vezano za ustavnu reformu, nego i za sve ostale procese koji se vode u zemlji.