U prosincu 1999. u Sarajevu su predsjednici Tuđman i Izetbegović potpisali ugovor o granici između Hrvatske i BiH. Kad je tekst objavljen, hrvatski su stručnjaci ustanovili da su rep poluotoka Kleka i dva otočića Veli i Mali škoj u Malostonskome zaljevu, koji su u bivšoj Jugoslaviji pripadali Hrvatskoj, prepušteni BiH.
Sredinom 2001. predsjednik Vlade Ivica Račan raspustio je komisiju stručnjaka pa sam, u četiri oka, dogovorio nacrt ugovora o granici sa slovenskim premijerom Drnovšekom. Pošto je dio zamišljene morske granice bio projektiran usuprot hrvatskome Ustavu, Vlada je morala taj nacrt ugovora odbaciti.
U prosincu 2002. ministar Tonino Picula potpisao je privremeni sporazum sa SiCG (tada SR Jugoslavijom) o razgraničenju s Crnom Gorom, koji je odmah stupio na snagu. Loše je sastavljen, sramotan za hrvatsku pamet i diplomaciju.
Potom je u lipnju 2004. u Bruxellesu naš državni tajnik Hido Biščević potpisao nevješto sročen zapisnik o suspendiranju ZERP-a u odnosu na ribare iz država EU, zapravo Italije i Slovenije. Taj zapisnik EU smatra međunarodnim ugovorom (ne pitajte zašto) i ustrajno zahtijeva da ga i dalje primjenjujemo.
Kakve su pouke svih tih akata naših vlada i diplomacije? Nikakve. O ugovoru s BiH nikad se nije raspravljalo u Saboru. Drži se pod tepihom jer je zaključen u vrijeme vladavine HDZ-a. Kada je u Saboru postavljeno pitanje povjerenja Vladi zbog abortivnog sporazuma sa Slovenijom, premijeru Račanu je 9. listopada 2002. izglasano povjerenje.
Sporazum o granici s Crnom Gorom obrazlagan je našom željom da promatrači UN-a odu s Prevlake. Zaboga, valjda se o odlasku UN plavaca pregovara u New Yorku, a ne u Beogradu i Podgorici! Nedavno je u Saboru predsjednica HNS-a Vesna Pusić rekla da bi valjalo zanemariti ribolovnu komponentu ZERP-a, a ostaviti ekološku. Pa to je baš ono što Talijani i Slovenci zahtijevaju! Kapitulacija.
Potom nas je predsjednik Mesić suočio s dilemom: “ZERP ili EU!” Uletjeli smo u zamku, jer je ta dilema, dakako, umjetna. Zaboravili smo tko je pregovarao o granici s BiH, nitko ne spominje čelnike i zastupnike stranaka (njih 76) koji su u Saboru 2002. izglasali povjerenje premijeru Račanu, gospodin Picula bezbrižno šeće hrvatskom političkom scenom, a gospođa Pusić izabrana je za predsjednicu Nacionalnog odbora kojemu je prva svrha paziti da se u pregovorima s EU ostvaruju, ali i očuvaju interesi Hrvatske! Za nas Hrvate pouka nema.
Valjda nam se u ponašanju vuku recidivi ulizivanja iz onih devet stotina godina pod trajnim pritiscima tuđina. Hamletovsko pitanje nije “EU ili ZERP”, nego kako se osloboditi mentaliteta uplašene države.