Uskoro bivši predsjednik Stipe Mesić volio je upozoravati na zakonske nedostatke kod drugih, ali nikad nije suvislo objasnio zašto su on i njegov ured svih deset godina radili mimo zakona! Nije se čulo ni od novoizabranog predsjednika Ive Josipovića išta o tome da bismo trebali imati zakon koji bi regulirao posao državnog poglavara i njegov ured. Jedino se naklapa o tome koliko je Mesić zaposlio ljudi u svome uredu, a koliko ih Josipović misli zadržati.
Nama ne treba zakon koji će urediti nadležnosti šefa države kao u nekim drugim državama. To je uređeno Ustavom. Ali taj isti Ustav, u članku 106., kaže da se ustroj i djelokrug predsjednikova ureda uređuje zakonom i pravilnikom.
Ali zakona do danas nema! Da ga ima, onda Vlada ne bi trebala preko noći izrađivati Zakon o posebnim pravima predsjednika RH po prestanku obnašanja dužnosti, kako bi Mesić mogao i dalje funkcionirati, nego bi to bilo sve riješeno jednim zakonom, baš kao što je to, primjerice, u Sloveniji. Ondje je Državni zbor u siječnju 2003. donio Zakon za osiguranje uvjeta za obavljanje funkcije predsjednika Republike koji osigurava materijalne i druge uvjete za obavljanje njegove funkcije, podloga je za organizaciju i djelovanje njegova ureda te određuje prava predsjednika kod prenošenja funkcije.
Umjesto zakona, Mesić se nadovezao na praksu Franje Tuđmana, kad je predsjednik osobno donosio odluke o svome uredu. Pa kako je Tuđman imao odluke iz 1991. i 1994., tako je i Mesić donio svoju odluku u srpnju 2000., istina nekoliko mjeseci prije ustavnih promjena u studenome 2000., ali trebalo je kasnije sve uskladiti s Ustavom. A nije se to napravilo ni za Ivice Račana ni za Ive Sanadera.
Je li to nemarnost, propust, namjerno zaobilaženje Ustava i zakona, politička trgovina? Nema pravog odgovora zašto nema tog zakona. A broj zaposlenih u Mesićevu uredu istodobno se množio, pa je od 70-ak ljudi koje je naslijedio od Tuđmana, u Mesićevu mandatu broj potrebnog osoblja došao do čak 190! Pravdao se on da je počeo puno putovati, da su se poslovi proširili... Kako onda objasniti da ured njemačkog saveznog predsjednika Horsta Köhlera ima 175 zaposlenih, zemlje koja ima više od 80 milijuna stanovnika i najvažnija je i najjača europska država?! Bez obzira na ovlasti, da ima manje posla od Mesića? Nevjerojatno!
Da bude još smješnije, čak je i Skupština Srbije u prosincu 2007. prihvatila Zakon o predsedniku Republike kojim se uređuje položaj predsjednika, svojstva njegova mandata, uvjeti za obavljanje funkcije i njegove nadležnosti. A u nas nam se i sam Ured predsjednika ruga jer na svojim internetskim stranicama donosi dio teksta iz Ustava koji govori koje su ovlasti i dužnosti šefa države, i završava spomenutim 106. člankom, i nikome ništa.
Dok su na službenim stranicama slovenskog predsjednika Danila Türka i srbijanskog mu kolege Borisa Tadića svi ključni državni dokumenti, pa tako i oni koji reguliraju njihov rad, na Mesićevim stranicama, osim spomenutog dijela iz Ustava, pod dokumentima se nalaze oni koji nemaju nikakve veze s njime i Uredom, kao što je Uredba o postupku, načinu polaganja i programu državnog stručnog ispita ili etički kodeks državnih službenika, a tu je i Analiza Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije o Hrvatskoj! Na webu čak nema ni njegove Odluke o Uredu predsjednika RH.
Dobro, ona se još može naći u Narodnim novinama, ali nigdje se ne može vidjeti i Pravilnik o unutarnjem redu Ureda predsjednika RH. Toliko o transparentnosti o kojoj se od Mesića toliko puno moglo čuti. Pa ako to već nije učinila nijedna Vlada dosad, a ni Mesić, onda bi jedan od prvih Josipovićevih poteza svakako trebao biti i da konačno predloži ozakonjenje svoga djelovanja. Jer je Hrvatskoj dosta svakojakog bezakonja!
Mesić ima mirovinu od 20.000 kn, a Jadranka Kosor mu daje od poreznih obveznika 1mil. kn godišnje za postpredsjedničke aktivnosti da mu nije dosadno u penziji . Koliko se samo lijekova za oboljele od raka moglo kupiti za te novce.