Mesić želi posvaditi Hrvatsku

Kad Mesić izjavi nešto nepovoljno o stanju u Hrvatskoj ili vladajućoj politici, prozvani obično traže načina da neizravno opovrgnu ili ublaže njegove riječi, ali da mu se pri tome ne zamjere. No ovaj tjedan u jednom danu s više mu je mjesta uzvraćeno izravno i bez respekta.

Na Mesićevu velesajamsku priču o nedjelotvornoj stonogi vlasti koja bi se, po savjetu mudre sove, trebala pretvoriti u pticu, potpredsjednik Vlade Polančec odgovorio je kako je predsjedniku, koji samo kritizira a ništa ne preporučuje niti je kad što učinio da politiku preusmjeri prema boljem gospodarstvu, lako poletjeti jer će nakon velesajamskog showa sjesti u zrakoplov i odlepršati na Kubu, gdje će pet dana unapređivati ekonomiju.

Za Borislava Škegru glupost je Mesićevo mišljenje da su za stanje u zemlji krive sve vlade u posljednjih šesnaest godina. Kako nitko nema monopol na glupost, ona je, reče Škegro, i Mesiću dopuštena, no “zabrinjavajuće je uporno ponavljanje istih gluposti”. Na tvrdnju novinara HTV-a da je jedino Mesić kritičan prema Vladi, zagrebački čelnik HUS-a Mario Iveković rekao je da taj čovjek “nikad ništa nije poduzeo” te da su to “priče za malu djecu”.

Kako mu se približava kraj mandata, Mesić je u javnosti sve nazočniji i u izjavama sve katastrofičniji, ali sve više javnika izravno ili neizravno “podsjeća” ga na činjenicu da je na čelu zemlje koja “sve više tone” – on sam.

U desetak godina svojih mandata on je do savršenstva razvio imidž dužnosnika koji o svemu sve zna, ništa ne čini, a neprekidno upire prstom u krivce. Jedinstvo nerada, umišljene nevinosti i strasti za optuživanjem nije baš nepoznato u prošlosti našega podneblja. Pogotovo je našlo izraza u tradiciji krčme, trača, psovke, vica, slikovite dosjetke i drugih gostioničkih “stilskih figura” za koje maheri zaslužuju divljenje zgubidana.

Takva raspojasanost krčme objektivno loše stanje u zemlji može učiniti još gorim. Jer, kad netko neprekidno žigoše neodgovornost a od odgovornosti sam bježi, te je slučajno na čelu države, on svojim primjerom ohrabruje takvo držanje i takav mentalitet i u narodu i u društvenim elitama. Stoga nije čudno što podupire Nadana Vidoševića, iza kojeg ne stoji nikakav rad, ali stoji golemo bogatstvo i mnoštvo afera.

Mesić je prije pet godina “prijetio” kako će drugi mandat posvetiti brizi za gospodarstvo. Što smo djelotvorno od te njegove brige vidjeli? Ništa, osim povremene zabave za javnost u obliku njegovih izjava koje su uvijek težile za verbalnom efektnošću jer iza njih nije bilo stvarnoga sadržaja. Ni Mesićeve ustavne ovlasti nisu beznačajne, dapače, mogao ih je i te kako iskoristiti da je imao sposobnosti. Samo jedan primjer.

Predsjednik države ima pravo sazivati sjednice vlade, ali u dva mandata, u deset godina vicotvorstva na Pantovčaku, tu mogućnost niti jedan jedini put nije ostvario. Prema tome, njegova kritičnost prema gospodarskom stanju u zemlji koje nikad ničim nije ni nastojao poboljšati nije ništa drugo nego sklonost javnim uzbuđenjima bez kojih bi njegovo obavljanje dužnosti imalo izgled onoga što jest - izgled dangubljenja.

U tom dangubljenju i u toj sklonosti javnim uzbuđenjima Mesiću su posebno drage osjetljive teme koje talasaju emocije, kao što su vjera, Crkva, antifašizam, Tito... Dok se, pogotovo u posljednje vrijeme, bavi tim temama, događa se ono čega se on, prema vlastitoj izjavi, bojao kad mu se jedna poznata osoba navodno nudila za savjetnika. A bojao se da bi ta osoba na Pantovčaku posvadila i četiri noge na stolcu. Približavajući se kraju svoje vladavine, Mesić nastoji cijelu Hrvatsku posvaditi sa samom sobom.