Mesićev kurs u doba iPhonea

Krležijanski govoreći, u najmanju je ruku “nespojivo s boljim običajima” da predsjednik države sugerira narodu kakvog da nasljednika izabere. No, Mesić godinu i pol prije izbora drži višekratna predavanja na tu temu, pa je nedavno u Večernjem listu izložio svoje viđenje budućeg predsjednika. Sadržajno, poruka je jasna: i poslije Mesića – Mesić! Za početak traži da se nasljednik “zna suprotstaviti svakom pokušaju nametanja silom bilo kojeg modela društvenog uređenja bilo kome”. Nije teško prepoznati, to je rani Mesić, jedini europski državnik koji drži TV predavanje Americi uoči napada na Irak, a kako tvrde upućeni, Račan je potom rezignirano ustvrdio da su nakon toga naši dobri odnosi s Amerikom bili uništeni.

Možda je i to bila Jakićeva kemijska olovka, no puna farsa došla je godinama poslije kad je Rusija napala Gruziju. Tad nismo čuli uznesitu načelnost vezanu uz “suprotstavljanje svakog pokušaja nametanja silom bilo kojeg modela”, nego smo, dapače, čuli Mesićeve kritike upućene Jandrokovićevoj diplomaciji koja je osudila agresiju Rusije na Gruziju. U nastavku Mesić ističe da je jedan od “primarnih zadataka budućeg predsjednika da nastavi građenje mostova suradnje u regiji i normaliziranje i izgrađivanje odnosa između svih zemalja regije”. Mi, dakle, moramo izgrađivati odnose između svih zemalja regije.

Dakle, “između svih zemalja regije”! Glede ulaska Hrvatske u Uniju Mesić tvrdi da će tu “naš interes biti potpuno zadovoljen tek kad sve zemlje regije nađu svoje mjesto u Uniji”. Ne kad mi uđemo, nego kad svi uđu u Uniju! Ako predsjednik drži da hrvatski vanjsko-politički interesi neće biti zadovoljeni našim ulaskom u NATO i EU, nego će bit posve zadovoljeni tek “kad sve zemlje regije uđu u Uniju”, onda je teza – može Europa, ali ne bez Jugoslavije. Europa i NATO da, ali samo ako je tamo cijela Juga. Posebno je zanimljiv zahtjev Mesića za “najtvrđim stajalištem budućeg predsjednika”. Tu od nasljednika traži da na tezi da zemlja “počiva na temeljima antifašizma neće praviti nikakve kompromise”.

Tu je druga crta na kojoj Mesić dijeli naciju, ne zato što imamo antifašističku i profašističku opciju, već zato što Hrvatska počiva na temeljima Domovinskog rata. Da, ova država i po ustavnoj preambuli počiva i na komunističkom antifašizmu, kao što počiva i na zasadama Banovine, no da prevedem: ovu državu nisu stvorili Titovi partizani, već ratnici Domovinskog rata. Gotovina je stvarao Hrvatsku državu, ne i Fumić. Fumić je stvarao jugoslavensku federaciju. Mesić nijednom riječju od nasljednika ne traži ono što naciju vidljivo muči: utvrđivanje komunističkih zločina, na što ga poziva i sama Europa. O komunističkom dobu kaže: ”Tražim i jasno stajalište prema razdoblju u kojem je Hrvatska bila dio jugoslavenske federacije pod vlašću stranke koja se nazivala komunističkom”.

Dakle, ta stranka nije provodila tipičan komunistički teror, ona nije bila originalni izdanak ruske komunističke škole koja uključuje Goli otok, Bleiburg, ukidanje višestranačja i tržišnih gospodarskih odnosa. Ne, to je svjetska premijera novog slogana: ”Stranke koja se nazivala komunističkom”. Da nije možda u biti bila socijaldemokratska?! Da forma nekad čini sadržaj, potvrđuju i Mesićeve riječi kad traži da i, nakon što uđemo u euroatlanske integracije, zastupamo naša stajališta “ne svijajući kičmu”. “Očekujem od budućeg predsjednika da ustraje na takvom kursu.” Kursu!!! “Kurs” u doba 
iPhonea! “Kurs” i 21. stoljeće! Da to nije Lončar posudio Jakiću svoju kemijsku? Možda, ali oni su tu back vokali. Ovo je bio Mesić.

I što je možda najnevjerojatnije u Mesićevu crtanju profila novog predsjednika: od nasljednika ne traži stav o Domovinskom ratu, nijedne riječi o tome kako se odnositi prema Haagu, ništa o tome gdje je mjesto Tuđmanu, nijedne riječi o Hrvatima u BiH. Ali će vanjskopolitički interes Hrvatske po njemu biti zadovoljen tek kad “sve zemlje regije nađu svoje mjesto u Uniji”!