Mesiću, tko vas financira?

Ne znam u čemu je sada problem, iskreno se čudio bivši predsjednik Stjepan Mesić odgovarajući na upit novinara o podrijetlu 1,9 milijuna kuna koje je dao svojoj bivšoj šefici izbornih kampanja kako bi doživotno riješio svoj stambeni problem. Pa, evo u čemu je problem, bivši predsjedniče. Još prije mjesec dana čudili ste se gdje je bivši premijer Ivo Sanader s obitelji proveo mjesec dana zajedljivo dodavši “da to košta, znate, a Amerika nije jeftina”.

Tada ste s palicom za golf u ruci u Savudriji poentirali kako bi vama bio problem s obitelji na mjesec dana otići i u Dugo Selo. Iako idete na drugu stranu, u zapadni dio Zagreba, upada u oči da ste za tu selidbu morali iskeširali 1,9 milijuna kuna, sasvim dovoljno da sa svojom obitelji barem godinu dana obilazite svijet, a ne samo Ameriku. Kako ste vi bili predsjednik, najjavnija od svih javnih osoba, ništa normalnije od toga da vas se pita odakle vam taj novac. Konačno, niste se nimalo čudili kad su vas novinari pitali o apartmanu koji je navodno bivši premijer Sanader kupio u Americi, već ste bez ustezanja odgovorili kako je on imao nešto više dnevnice od vas te ste još u svome stilu dodali:

“Možda u tom grmu leži zec.” E, pa kada su novinari doznali za vaših 1,9 milijuna kuna gotovine, logično je da ih je zanimalo mislite li i dalje da je Sanader imao veće dnevnice te u kom grmu sada leži zec. Dobro, kažete da ste novac dobili od dvojice prijatelja i da se ne trebate žuriti s povratom. Upravo to je najintrigantnije.

Javnost želi i ima pravo znati tko vam je posudio novac. Svatko tko posuđuje novac ili ulazi u sličan odnos s najjavnijom od svih javnih osoba mora znati ne da riskira da će biti otkriven, već da demokracija počiva na pravilima prema kojima ne može biti anoniman. Pa, kad posuđuje novac bivšem predsjedniku, neka i o tomu vodi računa. Osobito bi se za takav oblik transparentnosti trebao zalagati navodni lider politike čistih računa.

Konačno, opet u Sanaderovu slučaju, sjetit ćete se, kad je napuštao politiku, i sami ste u duhu spomenutih demokratskih teorija u povodu njegova isplovljavanja opravdano postavili pitanje, citiram vas: “Čija je to uostalom jahta, tko to plaća?” te ste novinarima, čijim se pitanjima sada u svome slučaju čudite, sugerirali da probaju unajmiti jahtu pa će ”vidjeti koliko to košta”. Dakle, novinari su u vašem slučaju, bivši predsjedniče Stjepane Mesiću, vođeni istom onom javnom i opravdanom znatiželjom koja je i vas vodila u Sanaderovu slučaju.

Tko su vaši prijatelji, tko to u vrijeme recesije, kad nitko nikome ne želi biti ni jamac, može, nemojte se ljutiti, 75-godišnjaku dati milijun kuna i još mu nije važno kad će mu ih vratiti? Ili, ono što bi javnost više zanimalo, zašto vam ta dvojica daju toliki novac po takvim uvjetima? Možda je uistinu riječ samo o velikom prijateljstvu, ali mnoge vjerojatno užasavaju crne misli u traženju mogućih odgovora na pitanje: “Čime ste ih to zadužili?” Što ako su to neki od onih kojima ste podarili svoju milost? Ili, tko je profitirao zbog nekih vaših političkih angažmana?

Što ako se iza toga krije neka, kako ste rekli u slučaju Ine, “paralelna linija zapovijedanja”? Ili, sablazan koju izaziva mogući odgovor na pitanje postavljeno u ovoj kolumni proteklog četvrtka: “Stoji li samo prijateljstvo iza Mesićeve ‘đavolje obrane’ pohlepnosti Tomislava Dragičevića?”.

To je pitanje bilo isprovocirano time što ste u Globusu pitali zašto se “radi problem golemih razmjera” od toga što je Dragičević od 2004. fiktivnom prijavom adrese izbjegavao plaćanje većeg zagrebačkog prireza. Čudeći se što ste se do te mjere zauzeli za svog prijatelja, kritički je zaključeno da time zagovarate državu muljatora. No, s obzirom na nove okolnosti, sada bi pitanje, i to netko drugi, a ne novinar, trebao preformulirati: Je li se kupnja stambenog prostora financirala od prireza koji je vaš prijatelj iz Ine ‘promjenom adrese’ ukrao Zagrepčanima? Nije valjda da u tom grmu leži zec?