“U ovim su cijevima kemijske supstance potrebne za stvaranje ljudskog bića...dakle: ugljik, vodik, kisik, dušik i različiti oligoelemnti...U tom će se balonu roditi prvi posve umjetno načinjen čovjek, prvi pravi kiborg!”
Što budućnost predviđa za nas i ima li imalo istine u onom što je Huxley pričao u “Vrlom novom svijetu”? Je li moguće da ćemo jednog dana biti svedeni na život lišen emocija, u potrazi za vječnim životom koji će nam ponuditi (zla) znanost i u potpunosti nas odvratiti od svega u što smo ranije vjerovali? Hoće li oni koji se budu opirali postati meta novoljudi i biti svedeni na margine društva? Sve se to Houellebecq pita u svojoj novoj knjizi “Mogućnost otoka”, svojevrsnom dijalogu između Daniela 1, čovjeka, i Daniela 25, njegovog 24-og klona, u kojem današnji život prepun strasti biva zamijenjen hladnom sigurnošću u besmrtnost.
Postane li besmrtnost moguća, čovjek se više neće imati čega bojati. Bez straha nestaju i moralne zapreke, nestaje ljubav, nestaju svi kotačići koji nas pokreću u životu. Besmrtnost bi nas dovela do suludog ponašanja, mogli bi se ubijati kako i kada želimo, i ponoviti svoj život na sasvim drugačiji način ukoliko nismo zadovoljni sa sadašnjim. Houellebecq nas kroz knjigu vodi kroz život današnjeg “običnog” čovjeka kojeg razdire stvarnost, primarno interakcija s osobama drugog spola, s kojima ne može pronaći odgovarajući jezik jer “prva ne voli dovoljno seks, a druga ne voli dovoljno ljubav”, koji je svjestan da novac ne može kupiti sreću iako može kupiti Bentley i koji dobiva priliku da ponovo živi sasvim drugim životom. Probuđen u tom životu, shvaća kako ljubav pokreće svijet, makar to bila ljubav prema sasvim običnim stvarima.
Daniel 1, uspješno provokativni komičar i njegov klonirani nasljednik Daniel 24, svjedoci su gubitka ljubavi i vjere u ljudi, u 'zlo' koje donosi znanost u obliku otuđenja ljudi, unatoč činjenici da su im dostupne apsolutne sve informacije i o njima samima i o svima drugima. Znanost je međutim jednako loša kao i vjera, jer oboje mogu dovesti čovjeka do granice koju on više ne može kontrolirati jer je previše upleten u čitavu priču. Zaluđenost vjerom ponekad je fatalna, podcrtava nam Houellebecq očito implicirajući na svakodnevne vijesti vezanu za islamsku vjeru, istovremeno nam dajući do znanja da su ljudi spremni vjerovati u dobro serviranu priču, makar ona nastala na nečijem “tripu” ili ju zagovara poznata osoba poput Madonne i Toma Cruisea, koje on simbolično predstavlja u knjizi.
Sterilnu atmosferu života razbija opisima seksa i nasilja u kojima kao nam nudi drugu stranu ljudske prirode, koja kontrolirana vjerom i politikom, mora izbiti u divlju krajnost. I zato nastaje kontrolirani kaos, u kojem su ljudi izgubljeni i podijeljeni na dva pola koji se međusobno ne razumiju. Možda nam Houellebecq u ovoj priči o propasti civilizacije samo pokušava reći da razmislimo kuda idemo zajedno sa svijetom kojeg ponekad uzimamo zdravo za gotovo i u kojem se novosti prihvaćaju zbog trenutne mode. Svijet je kaotičan, kontroliraju ga političari i Crkva, i u tome nestaje maleni čovjek. Postaje samo figurica koja je žrtva nečijih tuđih ambicija, s nadom da se ipak može boriti sam protiv otuđenja i da uvijek može pronaći tračak ljubavi.
Kupite novu Houellebecqovu knjigu:
Knjigu "Mogućnost otoka" u izdanju Litterisa možete kupiti u Superknjižari
Houellebecq na udaru
Prije 3 godine našao se na francuskom sudu zbog 'poticanja rasne mržnje', jer je izjavio da je 'islam najgluplja religija'. Nakon toga se našao na udaru katoličke crkve kritike zbog poticanja seksualnog turizma u knjizi "Platforma".