Milanović je svu odgovornost za Zagreb preuzeo na sebe

Požanje li SDP na lokalnim izborima u Zagrebu uspjeh, zasluge za to imat će ministar zdravlja Rajko Ostojić. Dogodi li se pak da nakon punih trinaest godina SDP iz ruku ispusti vlast u glavnom gradu – za tu će političku katastrofu biti odgovoran jedino premijer Zoran Milanović.

Rezultat je to manevra kojim je Milanović odstranio Davora Bernardića, predsjednika Gradske organizacije SDP-a Zagreb, iz utrke za gradonačelnika Zagreba. Milanoviću se, zapravo, nekoliko stvari obilo o glavu. Prva je forsiranje mladih snaga SDP-a koje imaju velike ambicije, a malo političkog iskustva, i to nauštrub “starih” SDP-ovaca s iskustvom vlasti. Drugo što mu se obija o glavu je to što je Bernardića pustio da ode predaleko. Premda su se sve mane zbog kojih je Bernardić prisiljen na povlačenje s mjesta SDP-ova kandidata za gradonačelnika glavnog grada bile još davno vidljive, Milanović je na njih reagirao tek kad je vrag doista odnio šalu i kada su mu ankete pokazale da na izborima ima manje šanse nego Milan Bandić.

Nije tajna da je dio esdepeovaca već dugo nezadovoljan Bernardićem, da su upozoravali kako se ne drži dogovora, da provodi samovolju, donosi odluke bez konzultiranja sa strankom itd. Velike muke svojoj je stranci zadavao jer se unatoč stavu Predsjedništva SDP-a i koaliciji koja obnaša vlast u državi nije želio podrediti interesima stranke u cjelini, nego je tjerao po svom i odbijao predizbornu koaliciju sa zagrebačkim HNS-om. S druge strane, na svoju je ruku počeo pregovarati o koaliciji s Laburistima.

Treće što se obija o glavu više Milanoviću, a manje SDP-u kao stranci, je unutarstranačka demokracija. Sada, kada se slažu karte za lokalne izbore, demokratičnost s kojom se SDP toliko dičio, u praksi ne pije vodu. I esdepeovcima se pokazalo da lokalna politika, ako se vodi samostalno, vrlo često ne korespondira sa stavovima, politikom i voljom stranke na nacionalnom nivou. No, aktualni vrh SDP-a je i to zanemarivao, pa su sada, kad su suočeni s potezima svojih lokalnih tijela koja ne odgovaraju vodstvu na Iblerovom trgu, pet minuta prije izbora počeli povlačiti radikalne poteze. Tako je raspušten SDP Istarske županije i Grada Pule, a prije neki dan je raspušten međimurski SDP jer su za kandidate na lokalnim izborima izabrali ljude koje središnjica ne odobrava. Što će biti u Vukovaru i Dubrovniku tek treba vidjeti.

Kada je postalo evidentno da je Bernardić prerastao u veliki problem te da se grčevito bori zadržati poziciju gradonačelničkog kandidata SDP-a, pozivajući se pritom na jednoglasnu podršku zagrebačke organizacije stranke, postavilo se pitanje kako to riješiti. Odmah je bilo jasno da se slučaj Zagreba ne može riješiti po istarskom receptu. Raspuštanje zagrebačkog SDP-a imalo bi prevelike negativne posljedice po samu stranku, a s druge strane takav bi potez ostavio jako loš dojam i na birače.

Milanović je problem morao riješiti drugačije. To je i učinio. Pridobio je Rajka Ostojića, jednog od najpopularnijih ministara u svojoj vladi da uđe u predizbornu utrku za gradonačelnika Zagreba. Time je dobio dobrog kandidata, istovremeno uveo u igru čovjeka koji je do jučer spadao u isti unutarstranački blok s Bernardićem. Ostojić ima potencijal preokrenuti atmosferu unutar zagrebačkog SDP-a i pridobiti većinu koja je do jučer bezrezervno podržavala Bernardića. Ostojić koji je isprva podržavao Bernardića, time je poljuljao i svoju dosljednost. Ipak, jasno je da to nije njegova igra. Milanović je taj koji je bio prisiljen ući u osobni izravni fight s Bernardićem jer ovaj nije prezao ni od čega da ostane u igri za vlast u glavnom gradu.

Upravo zbog toga što je sukob došao do razine osobnog, Milanović je preuzeo na sebe odgovornost za eventualni neuspjeh u Zagrebu. To pak znači da je u tom scenariju ozbiljno izložio preispitivanju i svoj autoritet u stranci. A da je više povjerenja i prostora dao prokušanim esdepeovcima, to mu se vjerojatno ne bi dogodilo.