Milanović se razbacuje izjavama umjesto da državu vodi u – bolje

Premijer Zoran Milanović ponovno je zbunio hrvatsku javnost. Pa čak i samog hrvatskog predsjednika. Svojim nemuštim i najčešće, kao iz demagoške škole proizašlim izjavama i parolama pridodao je najnoviju umotvorinu, da će Hrvati ponovno zacijelo morati na neki referendum o Europskoj uniji. I onda se, nakon začuđenih reakcija, on sam počeo čuditi drugima što se čude njemu jer, eto, nisu ga shvatili što je htio poručiti. A čudio mu se i hrvatski predsjednik. Koji bi trebao razumjeti što mu govori njegov dojučerašnji stranački šef i sadašnji partner u kreiranju hrvatske vanjske politike. Ali šumovi u kanalu sve su učestaliji. Jer Milanović priča sve nesuvislije, pa je i čuđenje nad njime sve učestalije. Gubi li on koncentraciju, tlo pod nogama, nervoza sve veća, problemi iz dana u dan stižu, a on ih ne rješava ili ih ne zna riješiti?

Što je on htio reći najavom novog mogućeg referenduma, to samo zna on, ako i to. Hrvatska još nije ušla u EU, još nije ispunio sve uvjete, još nije spreman, a Milanović se razbacuje izjavama kao na tržnici. Umjesto da djeluje. I uopće ne shvaća kakve će reakcije one izazvati, kakve posljedice. To rade neodgovorni političari, nepromišljeni ljudi kojima je stalo do efekta, pažnje, koji govore svisoka, “ex cathedra”. Može Milanović imati i najbolje namjere za ovaj narod i ovu zemlju, ali njegova izvedba iz dana u dan sve je dvojbenija.

Ako netko još nije do kraja shvatio ili pročitao, EU u zadnjem izvješću od Hrvatske traži dovršetak privatizacije brodogradilišta, smanjenje broja zaostalih sudskih predmeta, osnivanje povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, prihvaćanje novog zakona vezano za prava na pristup informacijama, dovršetak izgradnje infrastrukture na granicama, zapošljavanje graničnih policajaca, dovršetak migracijske strategije te povećanje kapaciteta potrebnih za prevođenje i lektoriranje pravne stečevine na hrvatski jezik, ali i poboljšanje investicijske klime u Hrvatskoj, kao i daljnju borbu protiv korupcije. Što je dosad radila Milanovićeva vlada? Dosadašnji mandat najviše je provela u kadroviranju na svim razinama, na političkim smjenama, postavljanjima, na dovođenju ljudi interesno, prijateljski ili rodbinski povezanih, i s time još nije gotovo. Kadroviranje je i dalje u tijeku. A paralelno se bave neprestanim uštedama. No na čiji račun? Na račun običnih ljudi, ne nikako na svoj. Gdje su oni sebi nešto značajnije uskratili? Bave se rezanjima, ustezanjima, treniranjem strogoće, a onda se u čudu nađu kad se na ulici pojavi čak desetak tisuća prosvjednika, kao nedavno u Zagrebu. I bit će prosvjednika sve više ako država nastavi tonuti sve dublje u beznađe.

Premijer nama dubi na glavi oko nekog novog referenduma, za koji ni on ni u EU ni itko drugi ne zna kad bi bio, bi li uopće bio, o čemu bi bio... A ne bavi se svojim prvenstvenim zadatkom, da ovu državu vodi tako da je se mijenja nabolje, da se u njoj bolje živi, da ima više perspektive kako bi što manje mladih odlazilo iz nje, da budemo što prije spremni za ulazak u EU. Nije samo referendum o ulasku u EU bio jedini referendum na kojemu smo glasovali o tome. Svi parlamentarni i predsjednički izbori dosad bili su zapravo i narodni referendumi za EU. Jer su na svim izborima pobjeđivale opcije kojima je kao jedan od glavnih vanjskopolitičkih prioriteta bilo pristupanje EU. Ali te iste političke elite višekratno su izdale povjerenje naroda dobiveno na izborima. Bez obzira na utjecaje izvana, mi smo se kao država trebali i mogli odavno promijeniti iznutra, raditi na promjeni mentaliteta, navika, zakona...

I najobičnije je zavaravanje da će Hrvatska do ulaska u EU 1. srpnja iduće godine biti spremna. Neće, niti će ispuniti sve uvjete. Jer nema toliko vremena. Vlada samo može pokrenuti dodatno procese koji će biti signal da se ide u tom smjeru. No, je li takav signal skandal oko obavještajne zajednice? “Malo morgen”!