Možete li zamisliti da je kraj tako šarmantnog, sposobnog, pametnog i djelotvornog premijera Zorana Milanovića na facebooku protekloga mjeseca osnovana grupa “Mladi, napustimo Hrvatsku!”?
Ne možete, to je zabuna! Možete li zamisliti da je kraj gospodarskih i financijskih genija Radimira Čačića i Slavka Linića osnovana takva grupa koja se danomice širi i već ima desetke tisuća članova? Ne možete, to je zabuna! To je zabuna zato što je zazvučala zastarjelo. Naime, nekoliko mjeseci prije Milanovićeva je vlast osnovala ne virtualnu nego stvarnu grupu koja se zove “Mladi, odlazite iz Hrvatske!” Mladima i svim radno sposobnima koji nemaju posla i kojih će bez posla biti sve više Vlada je dala do znanja da bi bilo najbolje da se isele. Narod će u ovoj zemlji - istina, nije u tome iznimka u Europi - dobiti živčani slom gledajući doslovce svaki dan tolike ljude koji zbog stečajeva i likvidacija poduzeća ostaju bez posla i koji poput prosjaka pred kamerama govore o neimaštini i gladi koja sutra čeka njihove obitelji. Stanje bi bilo puno podnošljivije da Milanović i ministri daju neku nadu u spas i pokazuju i trunka brige i sućuti za nevolje svojih sunarodnjaka.
Ali ne! Što god je puku lošije, oni su vedriji. Što god su gori pokazatelji o životu ljudi, oni su optimističniji. Što god stanovništvo više negoduje zbog poskupljenja i nižih plaća, poskupljenja postaju sve veća a primanja još manja. Ako, uz to, nema bilo kakvih zamisli za povećanje industrijske proizvodnje, za obuzdavanje lihvarstva banaka, za poticanje izvoza, normalno je pitanje - slabi li to vlast zemlju namjerno, s nekim ciljem koji očito nije nacionalni hrvatski cilj nego plansko prepuštanje Hrvatske nekim interesima izvan nje?
Na tu pomisao navodi i najavljena prodaja jedine veće preostale banke u hrvatskom vlasništvu - Hrvatske poštanske banke, te Croatia osiguranja, i davanje u koncesiju autocesta. I malom djetetu je jasno - ako inozemni dug enormno raste, ako je proizvodnja u Hrvatskoj sve slabija i sve nekonkurentnija pa je sve slabija mogućnost punjenja proračuna i otplate toga duga, a vlast ništa ne čini da se takvo stanje promijeni te je sobom iznimno zadovoljna, onda je očita nakana da se zemlja onesposobi za samostalan život i dade u ruke nekoj međunarodnoj moći koja će od nje učiniti što želi.
Nisu li osnivači grupe “Mladi, napustimo Hrvatsku” naslutili upravo takvu sudbinu hrvatske države te su na facebooku prekopirali ono što je mladeži Milanovićeva vlast još prije bila namijenila? I Ivo Sanader i Jadranka Kosor vodili su Hrvatsku u tom smjeru. Milanović pak doslovce oponaša Sanadera u nečemu što mu je kao premijeru prigovarao, to jest da je prema ljudima u zemlji bahat i okrutan, a prema inozemnim gazdama beskrajno servilan. Istu tu bahatost prema Hrvatskoj, često neinteligentnim dosjetkama o “slučajnoj” i “paradoksalnoj” državi, pokazuje i sadašnji predsjednik Vlade dok je u inozemstvu servilan jednako kao što je bio i Sanader.
Često se u javnosti postavlja pitanje o tome čeka li nas sudbina Grčke. Pitanje je netočno. Jer, ako se nastavi ovakva politika, očito nas čeka vrlo zla sudbina, a kad nas dočeka, neće to biti sudbina Grčke nego sudbina Hrvatske, koja bi od grčke mogla biti još gora. Najgore je što se planskom srozavanju Hrvatske na prosjački štap i u još veću ovisnost o inozemnim ucjenjivačima zasad nema tko usprotiviti. A što god zlo ima manje prepreka sebi se više sviđa i nastoji širiti svoju moć. U prvim mjesecima vlasti Čačića su znala isprovocirati najdobronamjernija pitanja novinara, sada se uglavnom smije i što god mu slabije ide sve više pokazuje nadmoć i sve je ležerniji. I to zahvaljujući Milanoviću, koji se vješto izborio za trijumf nedjelotvornih u Vladi. Napokon, i “najsvetiji” cilj, ulazak u EU 1. srpnja iduće godine, zbog spora bi sa Slovencima mogao biti odgođen. Tko zna, možda je i to planski, možda još živi naum da u EU uđemo u paketu sa Srbijom ili bar ne puno prije dragih nam susjeda.