Milanoviću, drži gaće!

Ne bi li što prije završila pregovore s Europskom unijom, HDZ-ova vlada vođena Jadrankom Kosor pristajala je, doslovno, na sve i svašta. Dopustila je da nam europski činovnici u pero diktiraju zakone koji nemaju veze ni s hrvatskom pravnom praksom ni s realnim životom. Kako su europski činovnici navikli da se pred njima skidaju gaće, aktualne se ministre dovodi u situaciju da gotovo za svaku promjenu zareza u zakonu moraju trčati u Bruxelles i raportirati što su i zašto napravili. Ministar pravosuđa Orsat Miljenić tako je dobio packe za izmjene Ovršnog zakona. Ukinuo je javne ovršitelje procjenjujući da oni ne bi donijeli nikakvu korist, nego bi još dodatno zakomplicirali i poskupili ovrhe, a u EK-u su ga zbog toga pozvali na red. No, lako još za to što je Miljenić morao objašnjavati da mu je ovrha putem Fine efikasnija.

Njegov kolega, ministar policije Ranko Ostojić još nije dobio zeleno svjetlo iz Bruxellesa za izmjenu Zakona o policiji, što već počinje imati ozbiljne posljedice. Stvar je u tome da prije nego što izmijeni taj zakon Ostojić ne može učiniti nikakav pomak u policiji – organizacijski, kao ni kadrovski. Tako već četvrti mjesec policija funkcionira kao da i nije došlo do promjene vlasti. Stvarno je vodi garnitura koju je postavio trenutni pretendent za funkciju predsjednika HDZ-a, Tomislav Karamarko. Ostojić si je imenovao dva-tri najbliža suradnika i doveo glasnogovornicu. I to je sve. Smijenio je samo nekoliko HDZ-ovaca u MUP-u, ali tako da ih je postavio za svoje savjetnike, pa ih sada ima ukupno sedam. Veliki problemi koji prijete političkim i gospodarskim posljedicama proizlaze iz Zakona o sprečavanju sukoba interesa i Zakona o državnim službenicima.

Ti su propisi prepuni nebuloza što su ih činovnici iz Bruxellesa izdiktirali službenicima Jadranke Kosor prezentirajući ih kao paket antikorupcijskih mjera. Posljedica su pritisci koji dolaze iz europske prijestolnice kako bi se Milanovićevu vladu spriječilo u naumu da u NO Ine imenuje dvojicu članova Vlade – Slavka Linića i Radimira Čačića.

Ispada da država u naftnu kompaniju čije poslovanje spada u njene strateške interese ne bi smjela postavljati svoje ministre, i to zato što se iz bruxelleskih antikorupcijskih šablona zaključuje da prednost uvijek moraju imati javni natječaji!? A sve to Hrvatskoj se nameće u okolnostima (o kojima se sve glasnije govori) kada mađarski MOL upravljačka prava u Ini koristi da marginalizira hrvatske članove uprave. Vlada ima pravo i dužna je u Inu postaviti svoje ljude koji pak moraju učiniti sve da zaštite hrvatske interese. Bez obzira na kritike i potencijalne negativne ocjene koje će se navesti u izvještaju Europske komisije o monitoringu, Milanović ovdje ne smije popuštati i saginjati glavu poput Jadranke Kosor. Ne može se, i ne treba, glavnom kroza zid. Ipak, Vlada bi morala isposlovati ispravljanje i onih nebuloza koje u ovom času nemaju (poput Ine) izravne gospodarske posljedice, ali su politički neprihvatljive. Takav je primjer Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.

Po diktatu europskih antikorupcijskih “stručnjaka” u Saboru se formira Povjerenstvo koje u kontroli dužnosnika ima policijske ovlasti, a istovremeno i ovlasti kažnjavanja. Tako predsjedniku države koji je izabran neposredno na izborima i ima mandat izravno od građana, saborsko Povjerenstvo može izricati kazne. Takvo što teško može proći na testu ustavnosti jer predsjednik države za svoje postupke može odgovarati jedino Ustavnom sudu, i to u strogo određenim situacijama. Još je niz apsurdnih zakonskih rješenja nastalih jer je bivšoj vladi manjkalo kriterija, stava i pregovaračkog umijeća. Aktualnoj vladi, međutim, ona ne smiju biti izgovor za nečinjenje. Bez obzira na to što Bruxelles traži, hrvatski propisi trebaju biti u službi hrvatskim građanima. Uostalom, za to su dobili mandat.