Zloupotrebljavaju li novinari podatke o građanima koji su vlasnici dionica i koji preko noći steknu bogatstvo

Milijuni legalno i javno

27.02.2007.
u 18:11
Pogledaj originalni članak

Mediji su danas objavili priču o Zoranu Azinoviću iz Ploča, jednom od četvero dobitnika 10 milijuna kuna u posljednjem izvlačenju lota 7/39. Rijetka priča, jer osvajači velikih svota uglavnom ostaju anonimni, pa i sada ne znamo imena ostalo troje.

S velikim smo zanimanjem nedavno pročitali i priču o umirovljenici Zlati Krajcar, koja je kao dioničar Zagrebačke banke, takoreći preko noći, zaradila više od 12 milijuna kuna. Prva pomisao: blago toj ženi, da mi je barem dvanaestina tog novca. No, ubrzo dolazi otrežnjenje. Cijela Hrvatska, a i šire, što bi se reklo, sada zna da gospođa Krajcar ima strašnu lovu i moguća je meta mnogima. Slične opasnosti vrebaju i na Zorana Azinovića.

Čitajući još o gospođi Krajcar, pitala sam se je li bilo pametno objaviti ime i prezime iznenadne bogatašice, čak i unatoč tome što je prije Večernjeg lista to učinio internetski portal javno.com. Na tom relativno novom portalu tu je vijest mogla pročitati koja tisuća ljudi, a u Večernjaku više od 600.000.

Moju su sumnju podgrijali i čitatelji, svi redom zamjerajući Večernjaku na objavi imena i prezimena sretne dioničarke. “Jeste li vi svjesni koga ste sve natovarili na vrat toj ženi?”, pitao me čitatelj. Priče o Zlati Krajcar i Zoranu Azinoviću vrlo su slične, no, nikako iste. Dok Azinović nije mogao, a očito ni htio, zatajiti svoju sreću, Zlata Krajcar niti je tražila objavu, niti ju je tko pitao pristaje li ona na to da osvane u medijima.

Ipak, sve moje sumnje razbila je iskusna novinarka Ljubica Gatarić, autorica priče o Z. Krajcar:  “Ključni podaci svakog dioničkog društva koje je na burzi javni su. Štoviše, svaka tri mjeseca ta društva moraju ažurirati svoje podatke, od članova uprave i nadzornih odbora do prvih deset najvećih dioničara, a Središnja depozitarna agencija ima obvezu svakog petka objaviti sve promjene podataka. Takvi su podaci javni, kako u svijetu, tako i u nas.”
A odgovor na pitanje je li gospođa Krajcar samo nekom poslužila kao paravan, posve je druga priča.

Dakle, mediji ovaj put nisu zloupotrijebili podatak koji su doznali, jer je javan, a mi svi zajedno, i čitatelji i novinari, moramo naučiti da se takvim podacima više ne čudimo, nego da ih prihvaćamo poput jutarnjeg ispijanja kave. U svijetu je odavno tako.

Pogledajte na vecernji.hr