Ministri na kredit

Ivo Sanader se odlučio sastaviti novu vladu od većine dosadašnjih i nešto malo novih ministara. Kao mahom i u svim dosadašnjim vladama i među Sanaderovim je starim ministrima bilo i uspješnih i sposobnih. Ali i onih drugih. No, sudeći po ministrima nove vlade, to i nije bio glavni kriterij za njihovo (ne)imenovanje.

U novoj su se vladi, uz nešto novih, našli i jedni i drugi! Uz kriterij uspješnosti sačuvano je i geslo: “Mili moji, svi smo svoji”! Zametanjem kriterija stručnosti i sposobnosti neki su stari ministri, unatoč šeprtljavom vođenju svoga ministarskog resora, dobili novi, ili pak zadržali stari!

Kada se prisjetimo tko su sve bili ministri od višestranačja do danas, onda je to, što bi se reklo, “plač božji”! Ako je i po novoj vladi zaključivati kako se dobivaju i zadržavaju političke funkcije, čini se da se u načinu ponašanja i političkoj kulturi naših političkih elita u posljednjih dvadesetak godina baš i nije nešto osobito promijenilo.

Prije si mogao biti direktorom tvornice salame, a onda, ako Partija tako odluči, postati šefom tajne policije. U višestranačju se pokazalo da je za ministra, ako Stranka tako odluči, dovoljno imati i crni judo ili karate pojas! Uz to, uobičajilo se i da ministri dobivaju politički kredit, tj. da stječu ugled za mandata, umjesto da ministarski mandat dobiju zbog svoga ugleda i stručnosti.

Da se uvažavalo te kriterije, neki ne bi mogli postati ministrima “ni u ludilu”. A takvih je bilo u svim dosadašnjim vladama, pa i u prošloj Sanaderovoj. Da je odlučivano samo po načelu uspješnosti, sigurno bi i nova Sanaderova vlada izgledala drukčije.