Čudni su ti naši ministri. Kad ne rade ništa ili se vuku k’o puževi, ne valja. A kad prionu na posao, čine to često elegancijom slona u staklarnici. Nevjerojatna je lakoća kojom, u pravilu ekspresnim odlukama, u trenutku “razbucaju” stanje u nekoj gospodarskoj grani. Čineći to bez javne rasprave i pribavljanja mišljenja onih koje “gađaju” i radeći to kruto i s drakonskim kaznama. Krajem 2013., u jeku blagdana, ministrica Anka Mrak-Taritaš izmijenila je zakon o gradnji. Graditeljstvo je najrazoreniji sektor u Hrvatskoj, recesiju nije preživjela ni polovica tvrtki. Branša izravno vezana uz graditeljstvo, agencije za promet nekretninama i agencije koje oglašavaju prodaju imovine, na životu je samo stoga što ljudi već u bescjenje prodaju imovinu, prisiljeni gubitkom posla i neimaštinom. Nitko ne spori da je pribavljanje energetskog certifikata pozitivna stvar za kupce i prodavatelje. Da su energetski učinkovitije nekretnine zaslužile bolju cijenu i svi su znali da se to mora uvesti nakon ulaska u EU, što se polako i provodi. No, nečuveno je da se 18. prosinca, bez najava i konzultacija, uvodi novi propis o kažnjavanju posrednika u prodaji, kojim ih se već za dva tjedna počinje kažnjavati za nešto za što nisu odgovorni.
Naprotiv, kazna agencijama čak je i tri puta veća od one za vlasnika nekretnine koja nema certifikat!? Osim toga, u žurnosti, ministrica Mrak nije rasvijetlila što sve smatra medijima, pa su tom odlukom pogođeni i oglašivači, koji su u panici povukli dvije trećine oglasa za nekretnine! Izgubit će, ostane li tako, bar trećinu planiranih prihoda. Iz ministričine izjave može se zaključiti da je i te kako svjesna toga što upravo čini. “Jedna takva kazna može blokirati kompletan rad agencije”, kaže. I njezini suradnici iz ministarstva potvrđuju da je nemoguće u kratkom roku zadovoljiti novi zakon i dobiti certifikat, jer je prevelik broj nekretnina u odnosu na mali broj onih koji certificiraju. Procjena stručnjaka je da će samo za certificiranje nekretnina na tržištu trebati četiri do šest godina. Na tržištu je već primijećeno da, kako bi preživjele, same agencije plaćaju certificiranje stana koji bi prodale, a kako valja požuriti, moraju “nagraditi” stavljanje njihove nekretnine u prvi red. Ukratko, sveopći kaos. Najveći je apsurd što se ministrica Mrak poziva na direktivu EU, koju pak krivo prevodi, jer ona ne naređuje da sve nekretnine preko noći moraju ishoditi i oglasiti certifikat. Stručnjacima nije jasno i zašto se certificiranju nije pristupilo kao u slučaju fiskalizacije, postupno, ili zašto se umjesto sankcija nije posegnulo za poreznim stimulacijama onih koji imaju certifikat.
Ovako, ministrica Mrak gubi potporu graditeljske branše, a simpatična može biti tek ministru financija i agentima koji izdaju certifikate. Dok nije postala ministrica, bila je smatrana stručnjakom. Završila je arhitekturu, no osim preko studentskog servisa, nikada nije radila u toj struci. Postala je državna službenica, radila na prostornom planiranju, prvo na općinskoj razini, pa gradskoj, pa ministarskoj. I tako 30-ak godina, uz lagano karijerno penjanje. Nije imala afera. A onda je postala ministrica. I rodila se afera sa zapošljavanjem supruga u Plinacru, pa njegovim smještanjem u jedriličarski savez (HJS). Ona je, naime, u međuvremenu postala i šefica HJS-a. Tamo je i sin Ivan, jedriličar natjecatelj, koji može povući stipendiju od 50.000 kn, postigne li rezultate. I time je pokazala da nije uvijek “čelična lady”. Prema svojima.
predlažem da se cijela koalicija nazove "mrak" bolje im pristaje od kukuriku..