Mise bez političara

Da čovjek jednostavno ne povjeruje: u zagrebačkoj katedrali na Uskrs ove godine naši se političari nisu gužvali pred oltarom. U prvoj klupi osamljena je bila, tek kao cvijet u bijelom, potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor. Slično je bilo i na Božić. Znači li to posve novi trend u odnosu na dosadašnji, tj. da će prve klupe, rezervirane za političku elitu, ubuduće biti prazne?

Čuđenje je još veće ako se na umu ima činjenica da su za mjesec dana lokalni izbori jer ljubav svih stranaka prema crkvenim strukturama raste proporcionalno približavanju izbornog vremena. Od početka ‘90-ih hrvatski političari drže da im je za političku karijeru, baš kao nekadašnja moralno-politička podobnost, nužna vjerska legitimacija i da im to nosi političke bodove i glasove birača.

Guraju se, stoga, u prve redove kako bi bili viđeni. I to od onih za oltarom, ali i da ih švenkaju televizijske kamere i zabljesnu bljeskalice fotoreportera. Jer to donosi političke bodove. Mnogi od njih nemaju previše veze s Crkvom. Zapravo, ne žive ćudorednost koju Crkva naučava. Ali to njih ne zanima kada je posrijedi prikupljanje političkih bodova.

No, što se onda, pobogu, sada dogodilo? Jesu li naši političari shvatili (ili dobili analize) da naguravanje u prvim klupama ne donosi baš toliku količinu političkih bodova koliko su oni mislili, na što su ozbiljni ljudi (i iz same Crkve) upozoravali? Ili je riječ o svojevrsnom odgovoru crkvenoj hijerarhiji da ne zabada nos u politička posla i, primjerice, ne kritizira rad saborskih zastupnika, ne suprotstavlja se donošenju nekih zakona i djeluje, kako se ponekad čini, poput prave opozicije?

Bilo bi dobro da je tako. Odnosno, da je Crkva opozicija vlasti u hrvatskom društvu. I to svakoj. Bez obzira na to ide li stranačko klatno više ulijevo ili udesno. No, Crkva bi se tada morala odreći nekih vlastitih komocija i privilegija, a to već nije jednostavno. Baš kao što se u socijalizmu odrekla svega i samim svojim svjedočanstvom bila vertikala i autoritet u društvu, od kojega je ondašnja vlast i te kako zazirala.

Pragmatični političari tako su za ovaj Uskrs, možda, zaključili kako im Crkva ne može previše ni pomoći ni odmoći, pa su sunčano uskrsno jutro iskoristili za izlet u prirodu i još potkraj tjedna, pod pratnjom “rotirki”, otprašili u svoje zavičaje. Jer očito je da više skrušenost i bogobojazan izgled pred oltarom u prvostolnici ne donosi značajne političke bodove. Što bi samoj Crkvi trebalo biti dobar znak i prilika da skine privilegirane rezervacije s prvih klupa i u njih pusti narod. Zapravo birače, koji i bez političara u prvim crkvenim redovima znaju kome dati glas.