Misle li oni da smo svi mi stvarno idioti?

Opet klasična zamjena teza: nije tema je li MUP kršio zakon dok je izlistavao telefonske kontakte šefa krovne tajne službe, nego je tema kad je o prekoračenju ovlasti policije saznao Karamarko?! To je mozak iz komunizma koji kaže: nije važno živi li se loše i vladaju li doista Srbi cijelom Jugoslavijom, važno je da kad to kažeš “neistinito prikazuješ društveno-ekonomske prilike u zemlji.”

Nije tema je li politički nemoralno da šef policije stanuje u stanu medijskog tajkuna, nego je tema da stan ima 50 kvadrata, da se najam plaća, pa “ako baš hoćete, za dva mjeseca najam istječe”?! Zar oni stvarno misle da smo svi mi idioti? Pogledajte samo tu mržnju s kojom govore o Karamarku i te bijesne sline osvete koje im cure dok govore o “karamarkovcima”. To je ista ona mržnja, ista ona slina, isti onaj bijes s kojim se metkom u čelo likvidiralo 1945. i isti adrenalin s kojim se hapsilo 1971! Dok čekamo rasplet afere, valjalo bi baciti pogled na ideje koje se roje u regionalnoj suradnji. Naime, Hrvatska ni u ovom trenutku, kad je na korak do Unije, ne troši sve snage samo na to da što brže i bolje završi pregovore s Unijom. To radi jedan dio Hrvatske.

Drugi dio mozga kako institucionalno ustoličiti regiju, a da to ne izazove revolt naroda. Nedavno je na poziv Milorada Pupovca u Zagrebu organiziran sastanak predsjednika parlamentarnih odbora za vanjske poslove BiH, Crne Gore i Srbije, a temu sastanka precizno je definirala skupština Crne Gore koja je u priopćenju skup tretirala kao “konstituiranje nove parlamentarne regionalne inicijative.”

Komentirajući skup Pupovac je izjavio: “Nemamo ambicija za regionalni parlament, nego za suradnju među nacionalnim parlamentima. Nešto što bi kao regionalni parlament dodatno podijelilo regiju nije nam ni na kraj pameti.” U priopćenju sa skupa ističe se da će buduća suradnja u regiji biti inspirirana primjerima suradnje nordijskih i zemalja Beneluxa. Nisu nam jedino rekli da te asocijacije imaju svojevrsne regionalne parlamente!

Baci li se letimičan pogled na ustroj zemalja Beneluxa jasno se vidi da su zemlje koje tvore asocijaciju najprije počele s carinskom unijom, koja se 1960. godine prometnula u Benelušku gospodarsku zajednicu, a parlament Beneluxa je osnovan još 1955. godine. Imaju čak i beneluški sud pravde! Što se pak tiče suradnje nordijskih zemalja i tamo od početka postoji regionalni parlament jer su sve zemlje udružene u Nordijsko vijeće koje je još na početku reguliralo zajedničko tržište, socijalnog osiguranja na cijelom prostoru, slobodnog kretanja ljudi bez putovnica. Zemlje Nordijske regije do te razine manifestiraju svoju povezanost da su zastave svih članica prihvatile isti, tzv. Nordijski križ! Dakle, teza “ne pada nam na pamet stvarati regionalni parlament, mi tražimo rješenja inspirirana modelom Beneluxa i nordijskim modelom,” nije drugo nego lukavo pipanje pulsa nacije. Žurim reći da su oba modela doista funkcionalna, ali ne mogu se kopirati. Kad bi se htjelo pomoći regiji bez starojugoslavenske fige u džepu, onda bi zaljubljenici u regiju najprije trebali promijeniti zavoje na ratnim ranama.

Srbija ne priznaje genocid u Srebrenici, Srbija daje svu logistiku Dodiku u podjeli BIH, Srbija ne dopušta da se ni jedna ploča stavi na logore gdje su mjesecima mučili Vukovarce. Srbija ne vraća oteto kulturno blago, Srbija ne vraća otete vukovarske ade, Srbija procesuira kaplare i zastavnike ratnih zločina, a vješto od zakona čuva vrh KOS-a koji su genocid gestapovskim metodama proveli. Kakva je institucionalna suradnja moguća sa nekim tko stalno jednu ruku ima na obaraču?

Hrvatska je otvorena regiji kroz gospodarsku i klasičnu kulturnu suradnju, ali sve preko toga pokazuje se kao nasilje prvog reda.

A ljevici to nije nasilje, njima je nasilje kad državu kroatizirate! I zato ulicu u Zagrebu daju pjevaču beogradske grupe, ali ne predlažu i jednom Ivi Robiću! Sjećate se kako se prošle godine tvrdilo da Dubrovačke ljetne igre može spasiti samo i jedino dolazak beogradske filharmonije?

To je regionalna suradnja na jugo način! Naravno da u sklopu nordijske suradnje od Osla to nećete doživjeti! Pogledajte nasilje u jeziku. Danski i norveški su razumljivi kao hrvatski i srpski, ali tamo nikome ne pada na pamet unificirati zajednički jezik niti se tvrdi da su to dva ista jezika. Ovdje Snježana Kordić tiska knjige u kojima se tvrdi da hrvatski kao posve samostalan jezik na neki način i ne postoji!