Ministar Hajdaš Dončić doima se kao bistar i snalažljiv čovjek. Do novinskih krugova nisu stigle nikakve primjedbe ni o njegovim radnim navikama ni motivima. Međutim, Hajdaš Dončić ušao je u resor s nevjerojatnim naslijeđenim problemima te je počeo voditi pregovore oko dealova teških milijarde kuna, a da prije toga u poslovima s prometom i prometnom infrastrukturom nije imao nikakva bitna radna iskustva. I čini se da je počeo raditi prve ozbiljne pogreške jer je kao mnogi prije njega nasjeo osjećaju vlastite ministarske važnosti te se upustio u tajnovito, zakulisno vođenje poslova s golemom javnom važnošću.
Nije nas čak briga što je i kako je sve Hajdaš Dončić dogovarao i pregovarao iza zatvorenih vrata o zagrebačkoj Zračnoj luci ili oko HŽ Carga. Nije toliko važno je li se u dijelovima tih dealova djelomično kompromitirao jer nije mogao postići više ili bolje. Međutim, čini se da samosvijest o vlastitoj “važnosti” uvodi inače simpatičnog Zagorca u najgoru zamku a to je netransparentnost vođenja velikih poslova. Potpuno je, naime, nevjerojatno da ministar Hajdaš Dončić još nije objavio tko se to prijavio da je zainteresiran za uzimanje koncesije na više od dvije tisuće kilometara hrvatskih autocesta. Kako je to moguće? Još bolje; kako je moguće da se u javnosti već nije digla velika buka o tomu da ministar svjesno taji tko su konzorciji koji su zainteresirani dobiti javni posao desetljeća, a možda i stoljeća.
>> Hajdaš Dončić: Sretan sam, oduševljen!
Potpuno je nestvarno da je ministar Hajdaš Dončić iznenada postao nesvjestan činjenice da je praktično đak-početnik kad su posrijedi veliki dealovi u prometnoj infrastrukturi te da ga od vlastitog neznanja i nestručnosti može zaštiti jedino apsolutna transparentnost procesa. Svaki detalj pregovora, svaki i najmanji spor mora u ovom poslu biti apsolutno javan. Mogu svi racionalni ljudi u ovoj zemlji biti pobornici monetizacije autocesta jer su svjesni da, nažalost, ova država nema drugog rješenja, ali ako se proces davanja koncesije bude uvodio netransparentno onda je to otvaranje vrata za izglasavanje nepovjerenja vladi. Dvije i pol do tri milijarde eura prevelik je novac da javnost ne bi tijekom procesa imala pravo postavljati pitanja o svakom detalju. Ministar Hajdaš Dončić hitno treba shvatiti da mu je javnost najveći i najjači saveznik te da on nije neki pripadnik međunarodnog investicijskog miljea koji može uz viski i cigare pregovarati o milijardama iza zatvorenih vrata. On je mali pajdaš iz zagorske provincije koji mora u velikom poslu zaštiti hrvatske interese, a što se više skriva iza neprozirnih zastora, to će veće biti sumnje da ga je netko uvukao u neke opscene igre.
Koji je uopće razlog da se ne objave imena i članovi konzorcija koji su se javili za autoceste kad je već sve više manje poznato? Ljudi, nemojmo se zezati s ozbiljnim stvarima kao puno puta do sada u povijesti kad smo dio po dio bagatelizirali i rasprodavali najvredniju nacionalnu imovinu.
Sasvim je sigurno da će posao s autocestama biti jako osjetljiv. Jasno je da su ceste neprofitabilne. Pa čak i u udarnim turističkim vikendima od Splita prema Vrgorcu nećete se voziti u nekoj gužvi. Koncesionari će morati tražiti više jamstava. I to ne samo o zajamčenom prihodu ili mogućim međunarodnim političkim dealovima koji će potaći povećanje prometa na hrvatskim autocestama nego i oko inflacijskih i tečajnih rizika. Ako svaki od tih “detalja” ne bude prije potpisivanja prodiskutiran javno, ministar Hajdaš Dončić sam sebi može potpisati neko opskurno buduće suđenje o sklapanju štetnog ugovora za autoceste.
Zasad je dojam da su kandidati za autoceste vrlo ozbiljni igrači, dobro je da su u igri na obje strane i naši mirovinski fondovi te bi bila prava katastrofa da tako ozbiljnu priču upropasti ministar glumljenjem nekakve povjerljivosti ili osjetljivosti informacija. To je u ovom slučaju budalaština.