Mišo Kovač: Želim da mi Lidija rodi dijete

U Zagrebu sam sretan, ovdje su mi svi: moja Lidija, grob mog sina Edija i moja kći Ivana. Njome se silno ponosim. Jedino što bih još htio je imati dijete s Lidijom! – kaže Mišo Kovač.

Blizanci bi bili super
Naša glazbena legenda ne boji se godina, niti strahuje od mijenjanja pelena. Svejedno mu je kojeg će spola biti dijete, važno mu je samo da je živo i zdravo. I Lidijino. Više od ičega drugoga, u 68. godini života želi još jednom postati otac. Dok to govori, oči mu se sjaje, a Mišo zrači pozitivnom energijom.

– Ako je Krsto Papić kasno dobio dijete, mogu i ja! Želim gurati bebu u kolicima, ispirati bočice, mijenjati pelene. Sve je to normalno, ljudski – priča Mišo.

Želju za prinovom u obitelji Kovač osjeća i njegova 36-godišnja supruga Lidija. Deset godina su zajedno, vole se i poštuju, no tek sad su spremni postati roditelji. S nestrpljenjem iščekuju trenutak kad će Lidija zatrudnjeti, a njihovim domom odzvanjati dječji plač.

– Napokon je došlo vrijeme da se posvetimo jedno drugome. Dugo je vremena naša ljubav i pažnja bila fokusirana na Mišinu kćer Ivanu. Sad je sretna, ima svoj život, a mi se okrećemo našemu. Ako joj ikada zatrebamo, Ivana zna da smo uz nju – dodaje Lidija.

I nakon deset godina veze njih dvoje još se nježno gledaju, dodiruju, grle u javnosti. Lidija je uzbuđena čim se spomene dijete. No, dok se u Mišinim očima čita ponos, u Lidijinima se, kao u svake buduće majke, vidi blagost.

– Sin ili kći, nije mi važno, samo da je zdravo! Bilo bi super da su blizanci – kaže Lidija Kovač.


Foto: A. Bronić

Sreća je ponovo pokucala na vrata Miše Kovača. Nakon dugih godina punih boli, kaže, opet ima razlog za smijeh. Pored sebe ima ženu koju voli, a i kći Ivana podupire ga u odluci da ponovo postane roditelj.

– Ivana mi odavno govori da mi upravo to treba. Silno bi se radovala bebi u obitelji i siguran sam, bila najbolja starija sestra na svijetu – priča Mišo.

Sve su tuge iza njih
Od 1992. godine, kada mu je poginuo sin Edi, kao da je i dio Miše otišao s njim. Prestao je snimati pjesme, dugo nije nastupao. Emotivni udarac bio je prevelik, čak i za čvrstu osobu kakva je Mišo.

– Kad je Edi umro, za mene je to bio kraj svijeta, pio sam i po 50 tableta dnevno – kazao je nekoliko godina kasnije.

Nije se mogao nositi sa svojom boli, a uslijedili su i

novi životni udarci, koje bi rijetko tko mogao izdržati.

– Samo Lidiji mogu zahvaliti da sam sve prebrodio. Uvijek je bila uz mene, davala mi snagu za dalje – kaže Mišo kad se danas osvrne na teška događanja koja su ga pratila 15 godina.

Danas je sve lakše, ljepše, a nakon turbulentnih godina napokon su dočekali mir. Redovito posjećuju grob Mišinog sina, a Lidija brine o tome da je na njihovom prozoru uvijek upaljena svijeća za Edijevu dušu.

– Tako je bilo kad smo živjeli u Radićevoj, tako je i sada kad smo na Malešnici, a gdje god u budućnosti budemo živjeli, to se neće promijeniti - kaže Lidija.

Danas dane provode u miru, slozi i ljubavi. S njihovim osmogodišnjim zlatnim retriverom Solom često ih se može vidjeti u šetnji zagrebačkim naseljem Malešnica.

Ne brinu ih moguće priče, zluradi komentari, huligani... ne boje se ničega i nikoga. Imaju jedno drugo, zajedničke snove i samo jednu želju. Da Malešnicom šetaju u troje.

– Kažu da je Malešnica problematičan kvart. E nije! Ja sa psom šetam u četiri ujutro, prilaze mi mladi momci i pitaju kako sam, pozdravljaju se sa mnom – smješka se Mišo.

A taj isti mladi svijet koji ga je svih ovih godina bodrio u nevoljama, davao mu podršku na koncertima, rado će s njim podijeliti i sreću koja mu se smiješi.