Banjolučke vlasti pozvale su Hrvate da se prijave za smještaj u banjolučkom rezervatu za taj narod. No, na iznenađenje čelnih ljudi Banje Luke, u rezervatu se našlo svega nekoliko stotina Hrvata.
Bolji poznavatelji prilika objasnili su lokalnim vlastima da su Hrvati do 1992. godine živjeli u tome gradu, te da ih je tijekom rata, iako u Banjoj Luci nije bilo ratnih djelovanja, pobijeno, u konc-logore zatvarano i protjerano nekoliko tisuća, a da ih je danas ostalo svega nekoliko stotina.
Zbog nedovoljnog broja Hrvata propao je projekt banjolučkoga rezervata za taj narod. Za razliku od banjolučkih kolega, čelni ljudi Mostara uspjeli su osnovati čak tri rezervata i za Hrvate i za Bošnjake i za Srbe, što je jedini takav slučaj u BiH - parodija je to na prekjučerašnji istup episkopa zahumsko-hercegovačkog Grigorija, koji je, posjećujući manastir Žitomislić kod Mostara, kazao da se osam tisuća Srba u Mostaru osjećaju kao da žive u rezervatu.
Točno je da mostarski Srbi ne uživaju sva kolektivna prava, ali usporedba s rezervatom je neumjesna. I sam broj od osam tisuća Srba u Mostaru govori da se građani srpske nacionalnosti, iako nedovoljno, ipak vraćaju u bivšu mostarsku općinu.
Usporedbe radi, u cijelom RS-u od prijeratnih više od dvjesto tisuća danas živi osam tisuća Hrvata. I bh premijer Nikola Špirić u Žitomisliću je osudio stanje u Mostaru, ističući da Srbe predstavljaju kadrovi iz SDA i HDZ-a, a upravo SNSD u RS-u provodi princip da hrvatski ministri u vladi RS-a budu imenovani iz srpskih stranaka. Jasno je da je broju Srba u Mostaru najviše kumovala srpsko-crnogorska agresija na Mostar i organizirani odlazak Srba samo nekoliko dana prije nego što će srpska vojska napasti taj grad.
Naravno, sve gore navedeno ne smije biti alibi za trenutačno nimalo povoljan položaj Srba u Mostaru i na bezobraznu otimačinu imovine Srpske pravoslavne crkve. Bilo bi dobro da se mostarski Srbi organiziraju, politički djeluju i da ukazuju na svoje probleme.
S druge strane, hrvatske i bošnjačke stranke morale bi prestati s praksom poigravanja sa srpskim predstavnicima u organima vlasti u FBiH. Samo na taj način mogu se ispraviti nepravde koje se nad Srbima provode u hercegovačkoj prijestolnici.