Mudrost Kristova križa

Cvjetnica je. Pučke svečanosti, maslinove grančice, procesije, pjevanje Muke, ulazak u Veliki tjedan... Ipak, uza svu duhovno-kulturnu vrijednost svečanosti i tradicija, u ovome tjednu kršćani su pozvani ulaziti u misterij križa. A što se dublje ulazi u misterij križa, to važniji postaju razlozi njegove unutarnje snage koja izmiče razumskim parametrima jer je križ najsnažniji izraz nesnalažljivosti "sinova svjetlosti" u ovozemnom.

No, upravo zbog toga križ je kritika religioznosti zasnovane na zakonskoj pravednosti (Isus umire u ime religioznoga zakona), kritika je pouzdanja u vlastite sile, ali je i kritika one teologije koja bi svoje pouzdanje htjela staviti u spoznaju Boga iz kozmosa. Križ je kritika ljudske mudrosti upravo zato što je mučen i usmrćen onaj koji je "prošao zemljom čineći dobro", a ipak je završio kao odbačeni, poniženi i na kraju, čak i od samog svog Oca, ostavljeni. Ljudska se mudrost na križu nema o što osloniti.

Kristov križ stoga predstavlja mudrost koja se odriče svakoga pouzdanja u ljudske moći i prepušta se volji Božjoj, sve ako ona nije vidljiva ili je čak i neučinkovita. To je, naravno, ludost za nas tako sigurne u svoj razum i svoje sposobnosti. Pavao kaže da je križ sablazan za Židove, ludost za Grke, a onima koji vjeruju, križ je "mudrost od Boga".