Muk(a) hrvatskih medija

Hercegovačka televizija Mostar, Radiopostaja Mostar i Radio Herceg-Bosne ponovo su dovedeni na rub propasti. Bošnjački političari iz SDA, SBiH i SDP-a svako malo na županijskoj razini blokiraju financiranje i rješenje statusa tih medija. S druge strane hrvatski političari u HNŽ-u, predvođeni predsjednikom vlade Srećkom Borasom, sliježu ramenima i govore kako će sve biti u redu, dok istodobno zaposlenici tih medijskih kuća već mjesecima ne primaju plaću, a već godinama im se ne uplaćuju doprinosi.

Zanimljivo je takvo ponašanje Srećka Borasa kao premijera iz HDZ-a 1990. kada se zna da je njegova stranka s pravom ukazivala na pogreške Čovićeva HDZ-a prema ono malo preživjelih hrvatskih medija. Umjesto da se pored tekućih sredstava u te endemske medije ulažu sredstva za njihov razvoj, Srećko Boras i vladino nekompetentno povjerenstvo prepolovilo im je izdvajanje iz županijskoga proračuna, a u isto vrijeme povećalo dvjema privatnim komercijalnim televizijama. Prije svega raspisivanjem takvoga natječaja za financiranje medija vlada HNŽ-a je diletantski u isti koš strpala medije od javnog značaja i komercijalne medije, što je nedopustivo.

Ni to im nije bilo dovoljno pa su na osnovi čudnovatih kriterija odlučili zapečatiti sudbinu ta tri gotovo jedina preostala javna medija na hrvatskom jeziku u BiH. Riječ je o političkom problemu koji upravo mora riješiti politika na najvišoj razini. Prije svega predsjednik HDZ-a 1990. Božo Ljubić, čija je stranka vladajuća u HNŽ-u, mora sjesti s predsjednikom Stranke za BiH Harisom Silajdžićem i predsjednikom SDA Sulejmanom Tihićem, kako bi ta dvojica urazumila svoje lokalne hercegovačke političare.

Upravo je jedan od lokalnih bošnjačkih dužnosnika Esad Dželilović rekao da on blokira rješavanje statusa hrvatskih medija jer mu je tako kazala njegova "partija". Ako Tihić i Silajdžić ne uvjere svoje hercegovačke vojnike partije da prestanu s opstrukcijama i destruktivnim ponašanjem, u federalnoj Vladi nemaju više što tražiti ni Čovićevi niti Ljubićevi ministri, te bi se trebali povući iz organa vlasti na federalnoj razini dok se status i financiranje tih triju medijskih kuća ne riješi. Osim toga, i OHR se ne može više na takav način ponašati.

Miroslav Lajčak, koji je prije koji mjesec Hrvatima u BiH poručio da nemaju pravo tražiti tv-kanal na hrvatskom jeziku u sklopu Javnoga rtv servisa, kao vrhovni tumač Daytona Hrvatima mora omogućiti  pomoću svojih ovlasti egzistiranje Hercegovačke televizije, Radiopostaje Mostar i Radija Herceg-Bosne. A uloga Srećka Borasa i stranke koju prevodi u HNŽ-u je da prekine s politikom popuštanja i da lokalnim bošnjačkim političarima jasno ukaže da će, ako nastave s destrukcijama, hrvatski Klub zastupnika u Županijskoj skupštini povući vitalni nacionalni interes na pitanjima koja su od krucijalnoga značaja za bošnjačke političare.

U protivnom, HDZ-u 1990. i Srećku Borasu uspjet će ono što nije uspjelo niti ratnom zločincu Momčilu Perišiću i agresorskim granatama, niti dijelu bošnjačkih političara povampirenih nacionalizmom, niti plejadi diletanata iz HDZ-a - Boras i njegova stranka ostat će zapamćeni kao političari koji su zabili posljednji čavao u lijes ovo malo preživjelih hrvatskih medija u BiH.