Na dobrobit svih i Crkve

Posve je bilo neumjesno od naših portala da su posljednji komentar Glasa Koncila samovoljno preveli kao neupitnu i pomalo euforičnu podršku toga tjednika i same Crkve novoj vladi premijera Zorana Milanovića. Štoviše, glavni urednik Glasa Koncila vrlo je dobro i temeljito (kao što je to često činio u svojim političkim analizama baš u posljednje, tj. predizborno vrijeme) pozicionirao sudbinu nove hrvatske Vlade i njezinih odnosa ne samo s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj, nego i svima onima koji ovoj vlasti nisu dali podršku na izborima.

Kako ne bi govorio napamet, Miklenić je citirao čestitke kardinala Josipa Bozanića i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije mons. Marina Srakića novim vlastodršcima. Tako podsjeća da kardinal Bozanić premijeru Milanoviću želi “mudrost i strpljivost u obnašanju odgovorne službe”, koja mu je “od hrvatskog naroda povjerena”. To su kvalitete koje je teško steći preko noći i ne daju se tek tako naučiti, a prema crkvenom mišljenju, očito su presudne za upravljanje zemljom u sljedećem razdoblju, a upravo ih je Zoran Milanović, dok je bio čelnik oporbe, često stavljao u drugi plan, što su mnogi znali prigovori kao odraz osobne bahatosti, strepeći da će takav biti i kad se dokopa vlasti.

Miklenić citira i Bozanićevu čestitku predsjedniku Sabora u kojoj on želi da “odluke i zakoni što ih donosi Hrvatski Sabor budu na dobrobit svih građana Hrvatske” i podvlači riječ “svih”, tj. ne samo na “dobrobit ikakvih manjina: političkih, ideoloških, interesnih ili inih”.

I upravo se u tome dijelu komentara Glasa Koncila sakrio ključ za otključavanje tzv. crkvenog stava, a koji je daleko od onoga koji se želio prikazati kao carte blanche crkvene podrške novoj vladi. Glas Koncila, naime, podsjeća na statističku dimenziju dobivenih izbora, gdje je predsjednik države, kako tvrdi Miklenić, dobio potporu 30 posto biračkog tijela, a predsjednici Sabora i Vlade (koji su zajedno s predsjednikom Josipovićem bili na božićnoj misi u katedrali, što je protumačeno kao dobrodošao znak dobre volje - op.) “tek s koalicijskim partnerima dobili su potporu oko 25 posto biračkog tijela”. Stoga se od njih, kaže on, “očekuje osobita osjetljivost u odnosima prema onima koji im nisu iskazali svoje povjerenje na izborima, kao i za opće dobro hrvatskoga društva”.

“Gesta poštivanja Katoličke crkve u RH, koju su iskazali, trebala bi biti znak njihove osjetljivosti i prema većini političkih neistomišljenika za opće dobro hrvatskoga društva, kao i znak spremnosti na suradnju i zajedništvo sa svim relevantnim subjektima hrvatskog društva”, upozorava Miklenić u svome komentaru, što je jasna poruka novoj vlasti da ne smije gledati samo svoje uske stranačke interese (valjda poput one prije), nego mnogo, mnogo šire.

Crkva, dakako, u toj “širini” vidi i samu sebe, jer tek kurtoazno dolaženje na božićnu misu i kavica s kardinalom nakon nje, ne govore ništa više osim o pristojnosti i dobrom kućnom odgoju novih vlastodržaca. Najširi slojevi klera, budimo iskreni, bili su konsternirani rezultatima izbora, koji su im zatamnili sjaj božićnog vremena, bez obzira što su mediji ovoj vladi tepali da je “božićna vlada”. Sam Miklenić podsjeća da je sam SDP “nastavljačica Saveza komunista Hrvatske - stranke demokratskih promjena”. Dakako, ne osporavajući da su “legitimno i legalno došli na vlast”. No, u tome podsjećanju osjeća se još uvijek gorki memento Crkve na vremena koja je proživjela prije dolaska demokracije.

Stoga je posve nerazumljivo da je Miklenićevom komentaru trebalo ljevičarsko medijsko friziranje, jer je ova vlast (barem zasad) zapljusnuta podrškama sa svih strana. Pri čemu je crkveni stav, ako ga je Glas Koncila vjerno prenio, vrlo objektivan, trijezan i napose obvezujući za vlast koja se sprema voditi Hrvatsku.