Na HTV-u ne kuže ovo vrijeme

Prije mnogo godina pričao se poučan vic. Kao, uveli u Sovjetskom Savezu drugi televizijski program. I, čovjek upali televizor, a ono na prvom programu Brežnjev drži govor. On okrene na drugi program, a ondje policajac maše pendrekom i govori: A šta je, ne sviđa ti se ono što je na prvom programu?

Toga vica sjetio sam se ovih dana, kad je Hrvatska televizija nadmašila samu sebe u disciplini u kojoj je inače prvak svijeta, naime u zabušavanju. Ove godine uveli su ljetnu shemu već od prvoga lipnja, što se nikad prije nisu usudili, premda su oduvijek nastojali raditi što manje. Objašnjenje glasi: počinje nogometno prvenstvo, pa se tako mora postupiti.

No, zašto se mora? Nogometno prvenstvo prenosi se na drugom programu, a oni su poukidali emisije na prvom. Gdje je tu logika? Ja mislim da je stvar u ovome: nisu oni skinuli s programa te emisije zato da bi umjesto njih mogli prenositi nogomet, nego zato da bi oni koji te emisije proizvode mogli nogomet na miru gledati.

Ali, naravno, službeno objašnjenje glasi drugačije. Tobože, golema većina gledalaca pratit će nogomet na drugom programu, pa se ne isplati puštati na prvome nove emisije koje nitko neće vidjeti. Ma, kako oni to znaju? Jesu li proveli anketu, naručili statističko istraživanje? Zdrav razum i pučka matematika govore posve suprotno. Ovako: žene uglavnom ne gledaju nogomet, a žena ima više nego muškaraca. Pa ako se još uzme u obzir da nogomet ne gledaju ni mnogi muškarci, jasno se vidi da cijela ta teorija o prvom i drugom programu stoji na vrlo klimavim nogama.

I što onda čovjeku ostaje nego da zaključi: oni su ukinuli emisije na prvom programu i nabacali onamo reprize samo zato da nas s prvoga programa otjeraju te da nas prisile da okrenemo na drugi i da ondje gledamo idiotske reklame za pivo.
A po čemu se to onda razlikuje od onoga Brežnjevljeva policajca? Uostalom, među tim reprizama ionako su najbrojnije policijske serije, pa je sličnost potpuna.

Televiziju, dakle, vode ljudi koji su se formirali u Brežnjevljevo doba i na njegovu mentalnom obrascu. Zato nije ni čudo što su previdjeli nešto čega u doba kad su oni učili misliti nije ni bilo: privatne televizije. Jer, one za vrijeme prvenstva emitiraju normalno, pa mi ne bježimo s HTV-ova prvog programa na drugi, nego bježimo na druge televizije. Javnu televiziju vode ljudi koji ne kuže ovo vrijeme.

Ili ga kuže i previše dobro? Jer, s njihova stajališta, račun zapravo savršeno štima: radili oni ili ne radili, mi pretplatu moramo plaćati, na to nas obavezuje zakon. Ukratko, nemojmo se zavaravati: onaj policajac je i dalje tu, i maše pendrekom sve u šesnaest.