Bilo je ratova i prije Domovinskog, bilo je nevinih žrtava i prije zadnjeg rata, bilo je nepravdi nakon svakog rata, ali još se nije dogodilo da agresor traži da se i njegovoj žrtvi i muci poklonimo i da postoji kompletan državni vrh napadnute države koja plješće toj tezi. Dobro došli u Hrvatsku Ive Josipovića i Zorana Milanovića koji nisu samo ubili Oluju naređujući Fredu Matiću da u bijele majice obuče pobjedničku vojsku premda pobjednička vojska svuda u svijetu maršira u uniformi u kojoj je pobijedila, nego su promovirali i tezu da se i agresorskoj žrtvi valja pokloniti.
Samo u Dresdenu u osvetničkom činu odmazde ubijeno je u bombardiranju grada nekoliko desetaka tisuća civila mimo ratne logike. Samo u Berlinu silovano je na tisuće Njemica kad je vojska s votkom u ruci ušla u grad. Premda su to bezočni zločini, nikad nitko nije tražio naklon agresoru i nikad se nitko na vojnoj svečanosti nije preoblačio u bijele majice, nego se ponosno koračalo u ritmu iste one ratne pobjede. Od Moskve do Pariza! Tome je tako jer je pobjedniku jasno da štete tih zločina valja ispraviti koliko je god moguće, ali relativiziranje ratne pobjede ne dopušta se. Zato se gromko stupa po Crvenom trgu bez obzira na nevine žrtve Berlina, zato se ponosno s bajunetom u ruci francuska vojska šeta po Elizejskim poljanama na Dan pobjede! Nikad nije stajao rashodovani general Wehrmacht na Dan pobjede uz Mitterranda! Nikad nismo vidjeli desnu Hitlerovu ruku uz bok Helmutu Kohlu na Dan pobjede u Njemačkoj!
Ali, ako vam Milošević nije fašist poput Hitlera, ako vam srpska agresija nije klasična agresija, već polugrađanski rat, ako vam stvaranje hrvatske države uopće nije bio cilj pa ni ruku za taj projekt niste digli na povijesnoj sjednici u Saboru, onda nemate problema s time da vam je Džakula u prvom redu proslave na kninskoj Tvrđavi, a Damir Krstičević, koji je Knin oslobodio, nema više ni pravo popeti se na kninsku Tvrđavu kad mu država slavi rođendan. Previše se veselite, poručuju nam predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj, a vlast im uzvraća, ne bojte se, više se neće ponoviti!
Ponižavanje Oluje koje traje od Mesićeva vremena doživjelo je ove godine vrhunac i ta proslava je ovako koncipirana postala poligon za vježbanje političkih perverzija. Pa Vesna Teršelič i njena Documenta, koju je ovih dana osobno odlikovao Josipović, traži da se prekine proslava Oluje dok se ne istraže zločini protiv Srba u toj akciji. Zašto antifašisti ne prekidaju svoje proslave dok se ne istraže njihovi zločini? Kakva dvoličnost! Osim toga, onako medijski moljakati Pupovca da dođe u Knin, onako ponizno klečati pred Džakulom premda je, kako Karamarko točno tvrdi, uhićen kao jedan od vođa pobune u zapadnoj Slavoniji, onako provokativno tvrditi da se mi naslađujemo vojnom pobjedom i da to više nećemo raditi, to znači osvojiti Knin na jedan drugi način.
Naime, u svojim izjavama i Milanović i Josipović zatražili su da ubuduće respektiramo i muku nedužnih žrtava rata na drugoj strani, što je početak završne revizije povijesti. Naime, tu se ne radi o humanizmu s obzirom na to da mi i kao narod i kao država na ljudskoj razini respektiramo tu muku običnog svijeta, što je pokazano na milijun načina. Nismo li njihovim nedužnim civilnim žrtvama nadoknadili koliko se god moglo sva njihova imovinska prava? Kuće su im sagrađene i obnovljene prije nego Hrvatima bez ijedne kune iz Srbije premda ih nismo valjda sve mi srušili. Stanovi su im vraćeni pod cijenu kršenja zakona o stanarskom pravu i makar su iz njih u dobrom broju utekli ravno pod komandu Milana Martića. Nisu li i mirovine dobili i za godine koje tu uopće nisu bili, nisu li im vraćena zdravstvena prava pa i dandanas tisuće onih koji ovdje uopće ne žive niti plaćaju zdravstveno osiguranje uredno dolaze na liječenje u Hrvatsku kao hrvatski građani. Fizički pak povratak Srba u Hrvatsku bio je i ostao godinama sastavni dio same špice hrvatske politike.
Ni ti to nije dosta! Sad se traži da se poklonimo njihovoj ratnoj žrtvi premda ta gesta duboko zadire u politiku. Naša navodna moralna odgovornost za patnje nevinih u Oluji sutra će svoj izričaj tražiti u politici jer premda prezentirana kao tečaj demokršćanstva, cijela je priča klasična politička borba i ako je Oluja na bilo koji način politički problematična, mi se nakon naklona agresoru nužno vraćamo na Z4! Ovo je samo artiljerijska priprema za tu priču, koja je u Podunavlju u uspješnoj fazi nakon formiranja srpske zajednice općina, a u Kninu se bez rušenja Oluje ne može naprijed.
kamo Da ali si ti sudjelovao u obrani države?