Rješavanje sudskih sporova oko nekretnina koje su pripadale župi Dajla u Istri mirnim putem – nagodbom između države i Crkve – najpoželjniji je ishod s pravnog i političkog aspekta. Dogovorom se mogu svladati pravne teškoće, spriječiti godine parničenja, sudski troškovi, ali i neizvjesnost ishoda. Nagodbom se postiže i politička stabilnost, odnosno jasni i otvoreni odnosi između Vlade i Crkve u Hrvatskoj s jedne te Vlade i Vatikana s druge strane. Preduvjet je, dakako, da sporazum bude pošten, da svaka od strana ima osjećaj da je iz njega izvukla korist, kao i da počiva na jasnim načelima. To znači da Vlada nipošto, ni u kojem trenutku, ne smije učiniti otklon od svojih početnih pozicija, što znači dosljednost u stavu da država nikakvu imovinu, pa tako ni onu u Dajli, neće davati Vatikanu, kao ni benediktincima iz Italije. Osimski sporazumi, po kojima su bivša Jugoslavija i Italija dogovorile da će Italija obeštetiti svoje građane koji su ostali bez imovine u Hrvatskoj (pa tako i benediktince), za Vladu su Sveto pismo u koje se ne dira. Uostalom, izravno davanje bilo kakve imovine Vatikanu ili benediktincima nemoguće je i s aspekta Zakona o povratu jer je riječ o strancima.
Vlada treba ostati i na poziciji da je imovina župe Dajla vlasništvo države. Tek kada Crkva to prizna i povuče tužbe protiv države, Vlada može pregovarati. Imovinu u Dajli može drugi put darovati župi Dajla, a zauzvrat tražiti otpisivanje duga koji ima prema Crkvi ili tražiti da se Crkva odrekne nekih drugih nekretnina.
sidi jedinica..