Nagrade, ali s mjerom

Možda sam subjektivna, ali vjerujem da su mediji zaslužni za to da je premijer Ivo Sanader prekjučer primio četvoricu mladih info-olimpijaca iz V. zagrebačke gimnazije, uručio im priznanja i, dakako, čestitao im želeći ih potaknuti da nastave s uspjesima. Subjektivno ću istaknuti i Večernji list koji je o toj četvorici zasigurno najviše pisao, ali i prigovarao "nadležnima" za njihov odnos prema tim, ali i svim ostalim nadarenim klincima koji se svako malo vrate iz inozemstva s medaljama oko vrata, bilo za znanje u matematici, fizici, kemiji, govorništvu ili debatiranju...

I sami mediji naučili su nešto iz ovog posljednjeg primjera.
Ponavljam, zaista mislim da su naši sportaši, osvajači olimpijskih odličja, zavrijedili sav medijski prostor koji su dobili, da su zavrijedili i sve drugo što im je obećano i što će, nadam se, dobiti. No, kada sam se u prošlotjednoj kolumni zauzela za više priznanja mladima koji medalje osvajaju i na drugim područjima, nisam niti pomislila, niti očekujem da bi im netko trebao za nagradu darovati stan, na primjer.

Kako smo euforičan narod, sklon ići iz krajnosti u krajnost, treba ipak stati na loptu i temu sagledati šire. Kao što sam i na početku rekla, srećom, među našom djecom i mladeži ima izuzetno nadarenih i oni, opet zahvaljujući roditeljima i nastavnicima koji ih podržavaju, odlaze na razna svjetska natjecanja i osvajaju prva, druga ili treća mjesta. Ne bih htjela da sada predsjednik Vlade bude doveden u situaciju da mora organizirati prijam za sve koji osvajaju te svjetske medalje, ali bih svakako htjela da se druge institucije, ponajprije one kojima je to i u opisu posla, kvalitetnije i više angažiraju u poticanju, pa i nagrađivanju nadarenih. Čini mi se da baš oni najčešće naprave pogrešan korak, pa premijer mora vaditi kestenje iz vatre. 

Ne bismo smjeli zaboraviti još nešto. Na zagrebačkom primjeru i prema sjećanju znam da najčešće svjetska priznanja kući donose učenici već spomenute V. gimnazije, pa onda MIOC-a, studenti Pravnog fakulteta... To sigurno nije slučajno, već posljedica posebnog angažmana profesora. Kao i sportski treneri, i oni zaslužuju priznanje.

Posljednji su događaji dobar razlog da netko  a čini mi se da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa pravo mjesto za to  razradi kriterije prema kojima bi se jasno znalo da mladi osvajači medalja, bilo u učionicama i laboratorijima, bilo na sportskim terenima, mogu očekivati primjereno priznanje. Ono može biti stisak ruke na aerodromu, može biti laptop, može biti novčana pomoć, stipendija ili nešto posve drugo, ali primjereno i svima jednako.