Najava crnih dana nova moda među ministrima

Na Markovu je trgu napokon došlo do velikog preokreta! Koliko do jučer, ministri su uvjeravali narod da oporavak samo što nije krenuo te da će biti bolje već od – idućeg kvartala. Ploču je prvi okrenuo Slavko Linić tvrdnjom da će 2013. biti teža od ove, na njegovu se brzo nadovezao ministar rada Mrsić rekavši da će nezaposlenost još rasti, no najveće iznenađenje priredio je Radimir Čačić.

Čovjeku dosadilo oporavak, a s njim i vlastitu ostavku, odgađati svaka tri mjeseca do idućeg ožujka, pa je skrušeno pozvao da ga se pusti na miru jer dvije godine od rasta neće biti ništa. Ako nešto sitno i uleti, neće se sigurno dogoditi prije izbora!

Jesu li pretjerali? Vjerojatno nisu! Velika je i tužna istina da danas nitko ne zna što će biti sutra, a kamoli za pola godine, ne toliko zbog stanja u Hrvatskoj koliko zbog crnih točki koje iskrsavaju po svijetu. Ministar financija i guverner Narodne banke već su otišli u Aziju uvjeravati bogate klijente da iduće godine kupe državne obveznice, jer se ni 2013., kao ni sve dosadašnje godine, neće pokriti bez novih zaduženja. Država bi morala smanjivati potrošnju, ali pitanje je što se krije iza Čačićevih i Linićevih upozorenja? Kad je direktor Podravke naivno pozvao ulagače da čuvaju novce jer će dionice njegove tvrtke vrlo brzo vrijediti više, burza ga je odmah pozvala na red i priupitala kakvim to skrivenim informacijama raspolaže? Takvo bi se pitanje moglo postaviti i ministrima, Čačiću, primjerice. Što se to pojavilo da odjednom povlači sve što je dosad govorio i najavljuje još crnja vremena? Je li propao njegov plan privatizacije škverova do ulaska u EU pa je svjestan da će isplivati nove milijarde obveza za brodogradnju? Je li otkrio dugove u javnim poduzećima za koje se ne zna ili gubitke u bankama koji se vješto skrivaju? Kad bi politika funkcionirala kao burza, i ministri bi morali više paziti što govore. Teško jest, ali ministri ne trebaju prednjačiti u defetizmu, kao što ni na početku mandata nisu smjeli pričati gluposti i obećavati brda i doline. Lakomislenost s kojom su krenuli u mandat pokazala je da pojma nemaju gdje su došli, a najnovije licitiranje crnim danima da ne znaju kamo idu.

Dok se građani i poduzeća prilagođavaju onome što imaju, Vlada sa svojim ključnim potezima kaska za stvarnim životom. Ekonomisti taj bolni proces prilagodbe nazivaju internom devalvacijom – u situaciji u kojoj nema oporavka i povećanja prihoda troškovi se režu na sve strane, ruše se i plaće i cijene sve da bi opstali na nogama do nekih boljih vremena.

Hrvatske se tvrtke po prihodima, a država po BDP-u, vraćaju na razine koje su bile prije 2004., dok su rashodi – mjereni kreditima i preuzetim obvezama – odletjeli daleko u budućnost. Premda kriza ulazi u petu godinu, tom se procesu prilagodbe odupire jedino država te i dalje s pozicije moći koju ima diže cijene i povećava poreze, kao da ne žele znati da postoje granice do kojih se može stiskati na sve ostale koji nemaju takav monopol. Da im kojim slučajem ne sjede Bruxelles i MMF za vratom, hrvatske bi se vlasti već davno sjetile štampanja novca, ali kako je tečaj zabranjeno voće i ne smiju ga dirati, svoje minuse i obveze pokrivaju višim cijenama i porezima, i još se pritom ljute što podanici to ne podnose stoički.

Po odazivu zaposlenih iznimno uspješan, a po ponašanju izrazito civiliziran prosvjed učitelja i profesora, premijer i resorni ministar predstavili su kao demagoški skup neodgovornih sindikalaca! Uvredljivo je to prema najobrazovanijim ljudima u zemlji jer nema toga sindikalca koji može izvesti deset tisuća ljudi na ulicu mimo njihove volje i opredjeljenja. U resoru graditeljstva iznenađeni su što nema interesa za legalizaciju bespravnih objekata, premda su dorađivali zakone, pomaknuli rokove i spustili cijenu, jer ne razumiju da je ljudima puno dati i dvije tisuće kuna, a traži se i više. Ministar rada čudi se što tvrtke ne uzimaju novac za zapošljavanje radnika, a po svemu sudeći neće biti gužve ni za osnivanje jednostavnih poduzeća, tvrtki za deset kuna, jer će s njima samo navući gladnu državu na vrat i ništa drugo.