Najkreativniji smo kad se napušimo!

Američka grupa Maroon 5 koja je u godinu i pol dana poharala glazbene ljestvice te izdala čak četiri vrlo uspješna singla nije imala lak put do uspjeha. Još su potkraj 1990-ih pod nazivom Karas Flowers izdali album koji je doživio totalni fijasko prodavši samo 500-tinjak primjeraka na američkom tržištu. Sasatav se skoro raspao, no dolaskom novog gitariste Jamesa Valantinea grupa mijenja naziv te nastavlja uporno.
U lipnju 2002. godine dobivaju novu priliku te izdaju "Songs About Jane". Ni tada nije sve krenulo glatko, ali su s vremenom ipak doprli do obožavatelja. Od tada pa do danas proveli su tri godine na turneji. Prije izlaska koncertnog albuma razgovarali smo s gitaristom Jamesom Valentineom.

EKRAN: Što želite reći o svom novom koncertnom albumu "Live-Friday the 13th"?
VALENTINE: Pa, na turneji smo već više od tri godine i bilo bi nam jako žao da sve to nekako ne ostane zabilježeno. Puno ljudi zna za nas i sluša naš prvi album, ali ne znaju koliko mi dobro zvučimo i uživo. Usudio bih se reči čak i bolje. Konačno smo dokumentirali sve najbitinje što smo radili posljednje tri godine po cijelome svijetu.

EKRAN: Nije li neobično nakon samo jednog studijskog albuma napraviti koncertni?
VALENTINE: Toliko smo dugo na turneji da bi nam bilo jako žao da nismo iskoristili te materijale što smo tijekom puta napravili. Ovaj nam je album jako važan. Uostalom, studijskom ćemo se albumu posvetiti jako perfekcionistički pa bi puno vremena prošlo do sljedeće prilike za koncertnim.

EKRAN: Prvotna verzija vašeg albuma "Songs about Jane" nije uključivala žive bubnjeve nego elektronsku podlogu, ali ste na kraju ipak objavili verziju s bubnjevima. Ne bi li bilo zanimljivo danas čuti onako kako ste to prvotno zamislili? Razmišljate li možda o tome?
VALENTINE: Kad smo radili na prvom albumu, nismo bili odlučni da ga objavimo s elektronskom podlogom. To je bila samo jedna od mogućnosti. Naprosto smo se igrali i na kraju ga napravili uživo odsviranim bubnjevima. Za sada ne planiramo objaviti verziju s elektronskom podlogom.

EKRAN: Pjevač Adam ne voli u intervjuima pričati o sastavu koji je prethodio Maroonima, Karas flowers, koji je doživio neuspjeh prvim albumom. Iako niste svirali na tom albumu, možete li ga vi malo opisati, ili i vas nervira pričati o njemu?
VALENTINE: Ne, ne nervira me, ali kao što ste i rekli, ja nisam bio s njima. No, odmah vam moram reći da je to bio vraški dobar sastav s dobrim pjesmama i koncertima, s isturenim gitarama i orijentalnim prizvukom. Međutim, bili su premladi da bi uspjeli. Snimili su album koji nije uspio, ali sada su s Maroon 5 dobili novu priliku i iskoristili je. Pridružio sam im se dok su još postojali pod tim nazivom, ali smo vrlo brzo odlučili promijeniti ga, jer su se tako zvali još od srednjoškolskih dana.

EKRAN: Jeste li u njima prepoznali mogućnost da ovako daleko doguraju, te da ćete se s njima proslaviti?
VALENTINE: Osjetio sam potencijal i njihov nesumljivi talent, ali nisam mislio da će postići toliki uspjeh, da ćemo dogurati ovako daleko.

EKRAN: Prvi se album prodao u milijunima primjeraka, obišli ste cijeli svijet svirajući. Jeste li postigli sve svoje ciljeve? Što dalje?
VALENTINE: Sada smo usmjereni na novi album i na to da ga napravimo što bolje, a naš uspjeh ne mjerimo po prodanim albumima. To je iza nas, treba ići dalje. Želimo se ponositi svime što radimo.

EKRAN: Kao predgrupa ste svirali izvođačima poput Matchbox Twenty i Sheryl Crow. Kakav je osjećaj imati svoj vlastiti show?
VALENTINE: Vrlo, vrlo uzbudljiv. Jako smo sretni što smo dovoljno jaki za samostalne nastupe, ali nam je bilo odlično i kad smo nastupali kao predgrupa. Upoznate se sa svim tim divnim ljudima na turneji, družite se, i to je cool. Nemamo problema s tim. Svi su nam ti nastupi pomogli i u uspostavljanju svojeg indentiteta.

EKRAN: Pored Stevieja Wondera, koji je neupitni uzor vašeg sastava, koje ste još uzore imali pri radu na prvom albumu?
VALENTINE: Osim Wondera, to su svakako Beatelsi koji su nam jako bitni, te grupa Police. Upijali smo ideje i od hip-hop produkcije poput Timberlakea i The Neptunesa, što je uvelike utjecalo na naš zvuk iako smo temeljno gledano rock-grupa.

EKRAN: Postoji li netko s kim biste htjeli surađivati, a još niste imali prilike?
VALENTINE: Naravno, rado bismo radili s Jay Z-ijem ili Little Johnom.

EKRAN: Kako izgledaju probe Maroona? Svađate li se često?
VALENTINE: Pa mi smo vam najbolji prijatelji, u biti više smo kao braća jer toliko vremena provodimo zajedno, ali se svejedno jako puno svađamo. Srećom smo dobri u rješavanju tih razmirica, pa nikad ne bude većih problema.

EKRAN: Koji je među vama najglasniji?
VALENTINE: Adam naravno, ha ha...

EKRAN: Kad ga se sluša, dobije se dojam da pjeva crnac. Odkud mu takav crni glas?
VALENTINE: Strahovito puno sluša Wondera i slične pjevače. Prilično ih je dobro prostudirao i skinuo. Mislim da mu leži taj stil.

EKRAN: Je li Adam konačno upoznao svog uzora Wondera?
VALENTINE: Ha ha, u biti jest. Upoznali smo ga nedavno pa smo čak i nastupili zajedno na nekom humanitarnom koncertu. Bilo je nevjerovatno.

EKRAN: A koji su vaši osobni glazbeni uzori u sviranju gitare?
VALENTINE: Prije sam slušao puno jazz-gitarista poput Georga Bensona, a poslije su me zarazili rockeri poput Jeffa Becka i Jimmya Pagea. Oni su meni poput bogova.

EKRAN: Ali u vašoj grupi nema puno soliranja na gitari?
VALENTINE: Pa nema, nije to glazba koja trpi previše soliranja, više je fora u zvuku cijelog sastava, ali nađem ja prostora da se izrazim.

EKRAN: Vaš je pjevač jednom priznao kako je u jednom razdoblju života pušio strahovito puno trave. Kakav je glede toga danas, inspirira li ga i koji je stav ostatka sastava prema travi?
VALETINE: Adam je morao prestati, ali ne zato što je htio već radi glasnica, ha ha. Kad je na turneji ili u studiju nema travice za njega. Što se tiče nas ostalih, mi rado uživamo u pušenju. Držimo da je trava vrlo inspirativna. Kreativniji smo kad skladamo napušeni.