Najodličniji među slikarima

Sjajnom izložbom slika Ive Dulčića, slikara čija djela i ne viđamo tako često na izložbama, otvorena je prošli tjedan u Zagrebu još jedna privatna galerija. Tek nekoliko metara od mjesta gdje se Krvavi most spušta u Tkalčićevu ulicu, na broju 21 otvorio je bivši nogometaš Pero Močibob privatnu galeriju nazvanu Krvavi most.

Galerija odličnih
Najavljujući program Galerije Krvavi most, Igor Zidić rekao je da je cilj izlaganje djela koja znače vrhunske dosege likovnog stvaralaštva, potom kontinuirano izlaganje djela iz privatnih zbirki te “otkrivanje“ iznimnih umjetničkih ostvarenja koja već desetljećima nisu dostupna široj javnosti. Bit će tu i rad Marije Ujević-Galetović, Ljube Ivančića, Đure Sedera i drugih, a upravo u tom kontekstu premijerna je izložba posvećena Ivi Dulčiću. Tom sjajnom autoru čiji su vitraji, prepuni modre svjetlosti, jedan od zaštitnih znakova franjevačke crkve na Kaptolu, a brojne oltarne pale, mozaici, freske i svete slike krase crkve od Splita, Dubrovnika, Košljuna, Rima, Brusja, Essena, Čakovca, Kotora, Budve i drugih mjesta.

Slikar, koji je bio oličenje onoga najboljega što imamo i što smo imali, ni jednom ideologu, političaru, a ni vjeroučitelju nije dopustio da mu pridržava kist, navodi Zidić te dodaje da čestitom Ivi Dulčiću sloboda nije bila tlapnja, već je sloboda bio on sam. Prvi je put izlagao u Splitu 1948., a prvu samostalku priredio je 1950. u Zagrebu. Često je izlagao na izložbama suvremenoga slikarstva kod nas i u inozemstvu.

Vrstan portretist
Mnoge od izloženih slika staroga su datuma, neke najstarije oblikovane su prije pedesetak godina, a najveći dio nastao je tijekom tridesetak aktivnih godina njegova života. Današnja publika koja ispija pića na terasama Tkalčićeve može se tamo informirati o umjetniku koji je svaku temu oslikao s najvećom vještinom, posebno portrete. Tu su dinamični Konji s vrtuljka, brojne studije u temperi i gvašu, nadrealistički vrhovi Biokova, dva portreta Koste Strajnića, od kojih je onaj s mačkom klasičan, dok je drugi iz 1960. potpuno ekspresivan.

Ivo Dulčić (rođen u Dubrovniku 1916., umro u Zagrebu 1975.), umjetnik je koji zbog političke zabrane 1946. godine nikad nije dobio diplomu ALU iako je bio jedan od najboljih slikara uopće. Karijeru je gradio živeći u svojevrsnoj izolaciji, radeći vitraje i slike za crkve i privatne naručitelje.