Predsjednik Ivo Josipović postao je najžešća opozicija Vladi Zorana Milanovića. Dok su se premijer i ministri razišli po obali koristeći dva tjedna godišnjeg odmora, predsjednik pomno analizira sve Vladine poteze i daje ocjene. A one su sve samo ne bajne.
“Ne mogu se sjetiti neke značajnije reforme ove vlade”, poručio je predsjednik Milanoviću i njegovim ministrima s naslovnice 24sataExpressa. “Odlazak dvoje ministara u kratkom vremenu može se interpretirati kao nesolidnost Vlade. No, mislim da ima i važnijih primjedbi na njen rad. Sporost u odlučivanju, prebacivanje odgovornosti za odluke na drugoga....”, nastavio je Josipović s kritikama u najnovijem broju Lidera. U intervjuu danom Politici plus predsjednik je premijeru stavio pod nos pelješki most. “Bilo je potpuno pogrešno pitanje pelješkog mosta tretirati kao ideološko pitanje. Bilo je pogrešno nekoliko puta svečano otvarati njegovu gradnju, kao što je bilo pogrešno a priori odbacivati mogućnost gradnje”, prozborio je šef države.
A još prije pet, šest dana predsjednik Josipović i premijer Milanović djelovali su kao prst i nokat. Puna dva dana proveli su zajedno. Na obljetnici Oluje u Kninu pa na Alci u Sinju. Davali su vrlo primjerene i usklađene izjave, a dojam koji su ostavljali na TV snimkama i fotografijama upozoravao je na vrlo opušten, prijateljski odnos dvojice državnika.
No, čim je Milanović sletio na Hvar i pridružio se obitelji na odmoru, a Josipović se preko Pantovčaka uputio u Bašku Vodu, krenuli su rafali. Premda su obojica iz iste stranke – a Josipović je kao SDP-ov kandidat za predsjednika države imao nedvosmislenu podršku Zorana Milanovića – Josipović se s pozicije šefa države prema SDP-ovoj vladi ne ponaša ništa drugačije nego što je to činio s HDZ-ovom. Tip i ton kritika koje predsjednik upućuje aktualnoj garnituri s Markova trga u principu se ne razlikuje od onog koji je išao na račun Jadranke Kosor dok je bila premijerka.
Naravno, predsjednik naglašava kako je po Ustavu morao istupiti iz stranke te da ustavna uloga šefa države podrazumijeva svojevrsnu političku neutralnost. Sve stoji. Ipak, zašto bi netko tko pripada istom političkom bloku bez ikakvog konkretnijeg povoda “svojima” opalio seriju kritika? (A predsjednik je uz navedeno Vladi još spočitnuo uredbu o korištenju usluga PR agencija, nedostatak investicija, poručio da se reforme ne mogu iscrpljivati u otkazima, održao lekciju zbog Sporazuma Tuđman – Izetbegović, izrazio dozu rezerve prema objavi liste poreznih dužnika, ustvrdio da se i dalje njeguje nepoduzetnička klima.....).
Nameću se dva moguća odgovora. Možda je Josipović ocijenio da mu je već prošla prva polovica mandata i da je vrijeme za razmišljanje o predsjedničkim izborima koji dolaze. Budući da iza sebe više nema političku stranku, na idućim izborima mora se osloniti na sebe samoga pa je logično da već sada vodi neformalnu kampanju. Kako smo u dubokoj krizi bez prognoza da bi nam u skorijoj budućnosti moglo biti išta bolje, distanciranje od Vlade Josipoviću može donijeti samo političku korist, a nikako štetu.
Inspiracija za kritike na Milanovićev račun može, međutim, dolaziti i iz sasvim praktičnih razloga. Već na jesen istječu mandati šefovima tajnih službi, a ovlasti kadroviranja u obavještajnom aparatu podijeljene su između predsjednika države i Vlade. Zna se samo to da će aktualni šefovi službi biti smijenjeni, ali se ne zna tko će ih naslijediti te jesu li Josipović i Milanović započeli dogovore oko novog kadra. Evidentno je da je Josipović jako zainteresiran za tajne službe te da gorljivo brani postojeći sustav. Kakav je Milanoviće stav, samo nebo zna. No predsjednik sigurno nije slučajno prije neki dan bio izričit u tvrdnji da su tajne službe u posljednje dvije i pol godine dale bitan doprinos borbi protiv kriminala. Čudno je samo što, osim predsjednika, nitko drugi u ovoj zemlji to nije uočio.
Teško da bi se dobar glumac praveDNOsti, tek tako sukobljavao sa svojim crvenim istomišljenicima - on je svoje sklonosti i put pokazao još na početku - gorljivim zalaganjem za bezuvjetnu saradnYU regiona, mirenje sa agresorima, pače razgalio je dušu svirkom dodiku nizu uvo u tvorevini rs, utemeljenoj na agresiji, etničkim progonima i genocidu - utvrđuYUći time legitimitet iste...... Sve ostalo je demagogija i gluma, za drugi mandat, poput njegovog prethodnika