Nakon ulaska u 
EU šminka je pala

Ne zna se kako, ali nasilje je u ovoj predbožićnoj i svjetonazorski rascijepljenoj Hrvatskoj 2013. godine postalo prihvatljivo, čak i simpatično. Kao da je netko probušio tanku opnu balona u kojem su godinama bile skrivene sve naše zloće, mržnje, frustracije, zavisti, netrpeljivosti, predrasude… Kad smo pregovarali s Europskom unijom, bili smo ušminkani. Nakon ulaska u EU moglo je početi apšminkanje. Prvo su s puno agresije trgane ploče s natpisima na latinici i ćirilici u Vukovaru, ali i u brojnim drugim gradovima. Ta je antićirilična revolucija kulminirala kada su ljudi organizirano zapriječili prolaz hrvatskom političkom vrhu na dan pada Vukovara. Policiji i politici i taj je ispad bio prihvatljiv jer tvrde da tu nije počinjeno nikakvo kazneno djelo ni prekršaj. A što bi se običnom čovjeku dogodilo da zapriječi prolaz nekom prometnom ulicom? Država bi ga i ne trepnuvši maknula svojim represivnim aparatom. Onda je književnik Predrag Raos, veći ljevičar od Che Guevare i Fidela Castra zajedno, divljao po sjedištu Hrvatskog društva pisca i Hrvatskog centra PEN-a pri čemu je suzavcem ozlijedio PEN-ovu djelatnicu pa je i to mnogima bilo prihvatljivo. Pa tako i zagrebačkim školarcima koji predsjednici PEN-a Nadeždi Čačinovič po zagrebačkim kafićima viču “baba, kuš”, što je hrvatska srednjoeuropska literarna metafora u rangu saborske sentencije Ante Kovačevića (žena nije stvorena za mudraca, nego za madraca) koja dokazuje da je naša tisućljetna patrijarhalna kultura ostala na pravom putu. Neustrašivi Raos hrabro se postavio prema osamdesetogodišnjem Predragu Matvejeviću, a još hrabrije prema Nadeždi Čačinovič. Kada se pred njim našao vehementniji Velimir Visković, Raos je odmah uzmaknuo pola metra. I preživio.

Prijetnja ravnateljici

Tri dana nakon Raosova obračuna s njima, e-porukom jedan je čelnik hrvatske političke stranke prijetio ravnateljici spomen-područja Jasenovac Nataši Jovičić optužujući je za antihrvatstvo i historiografske laži. Istog dana, kada je u Hrvatskoj održavan narodni referendum o ustavnoj definiciji braka, e-poruke s anonimne adrese dobili su svi djelatnici tog spomen-područja. U tim porukama nije bilo riječi, nego samo crtež metka. Policija ni u ovim porukama nije uočila ništa kažnjivo pa Sava i dalje teče nizvodno prema Beogradu, a Nataša Jovičić ipak je mogla otputovati u London gdje je u britanskom parlamentu izložila multisenzorsku izložbu za slijepe i slabovidne osobe. Negdje u isto vrijeme Zdravko Mamić oslobođen je sumnje da je po nacionalnoj osnovi vrijeđao ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića jer je utvrđeno da Mamić nije dalaj lama nego samo Zdravko Mamić. Ako pak jednog dana Mamić postane dalaj lama (što se vjerojatno neće dogoditi iako je kod nas sve moguće, pa je našim organima očito poznat slučaj da su Hrvati bili tibetanski duhovni vođe), onda će njegove izjave možda biti sankcionirane.

Predbožićna nesnošljivost

U cijelu tu kakofoniju predbožićne nesnošljivosti kakva već dugo nije viđena uključio se i jedan sofisticirani socijaldemokrat, ministar zdravlja Rajko Ostojić koji je prije nekoliko tjedana s velikim gnušanjem u kamere izjavio da on nikada nije bio član liječničkog sindikata. I doista, tko je to vidio da neki hrvatski socijaldemokrat plaća sindikalnu članarinu? Sindikati su fuj, poručuje Ostojić i ukida štrajk. Baš socijaldemokratski. A ako ste u osvit Božića mračna raspoloženja, pričekajte božićnu propovijed pomoćnog zagrebačkog biskupa Valentina Pozaića koji je u siječnju poručio da Bog nije stvorio Adama i Stevu nego Adama i Evu. Živo me zanima s kojom će parolom biskup koji voli rime (ali ne voli Ivana Gorana Kovačića) uvesti puk u 2014. godinu?