Namještanje predsjednika

Ljevičarski medijski teroristi savršeno pokrivaju medijski teren, njihova prevaga na državnoj TV i organizirana prevlast u pisanim medijima dovode do grube istine: Hrvatskom vladaju i ravnaju mediji! Ni Vlada, ni Pantovčak, ni Crkva, ni tajne službe! Postaje li i predsjednik države predsjednik tek kad se s tim slože mediji?

Da! Novi krug te perverzne igre počinje ovih dana pitanjem tko će biti desničarski kandidat za hrvatskog predsjednika. Ne tko su sve mogući kandidati za hrvatskog predsjednika, već tko je kandidat desnice! To je priča o lijevom medijskom teroru, to je fino podmetanje desnici, to je ta raskošna pomoć koja se daje ljevici, to su ti faulovi koji se sviraju na centru gdje se zapravo narihtava rezultat!

 Samo početnici i idioti sviraju jedanaesterac u devedesetoj! Utakmica se namješta kad se deset puta oduzme lopta oko centra! Taj pritisak da desnica odmah izađe sa svojim kadidatom a da pritom medije ne zanima tko stiže s ljevice, to je ta sučeva naklonost o kojoj sanja svaki natjecatelj. Jer, izbaciti svojega kandidata 15 mjeseci prije izbora, što se traži samo od desnice, ne znači drugo nego pred medijske lijeve teroriste izbaciti ime koje će biti medijski uništeno u nekoliko mjeseci!

Podvalu je savršeno shvatio Sanader izdavši "fetvu" koja kaže: "HDZ se priprema za lokalne izbore i još ne razmišlja o predsjedničkim". Mediji ne raspravljaju o politici novog predsjednika, pa se ne raspravlja ni o vrijednostima koje je Mesić pronosio ovih deset godina, pa da se pita Komadinu bi li tu nastavio: bi li se ispričao Beogradu, bi li otvorio vrata tajnih arhiva kao nikad nitko! Bi li imao silnih razumijevanja za rusku politiku i, kad god može, napadao Ameriku?

Je li za tijesnu suradnju u regiji bez obzira na repove prošlosti: tisuću nestalih, milijune eura pokradene imovine i ponižavajući položaj Hrvata u BiH? Nema medija koji, kad govori o Mesiću poslije Mesića, pita lijevu opciju jesu li to vrijednosti kod kojih i ona stoji. Kad novinari Mesića pitaju zašto ga nema u Kninu na najvažniji praznik, on kaže da zbog zakona fizike ne može biti u isto vrijeme u Mongoliji i u Kninu, a tako odgovara i kod nedolaska na komemoraciju vatrogascima. No, nacija Mesića pita kako se usudio pretpostaviti Mongoliju proslavi slavne Oluje, a ne to može li prevariti zakone fizike!

Tko mu je dao pravo da uime svih nas odabere Mongoliju namjesto svetog Dana domovinske zahvalnosti? Budiša je u jednom intervjuu politiku i ovaj sastav Ureda predsjednika okvalificirao kao mjesto destabilizacije države, a to se više ne smije dogoditi bio tamo ljevičar ili desničar! To je vrhunski kriterij, sve je drugo manje važno.

Ako želi dobiti glasove barem većine članova stranke, kandidat HDZ-a treba zadovoljiti dva kriterija. Podjednako baštiniti nacionalnu odlučnost Franje Tuđmana kao i vanjskopolitičku uspješnost Sanaderove politike. U tom kontekstu HDZ realno može birati između Sanadera kao praktično sigurnog pobjednika i nekoliko dokazanih veterana poput Šeksa, Hebranga, Bebića, Jarnjaka. Samo su oni uspješno prošli obje faze HDZ-ove vlasti.

Svaki drugi kandidat bit će roba s greškom. Zašto? Ne zato što, recimo, Primorac ne bi bio odličan kandidat, već stoga što je desnica koja kandidira Miru Tuđmana dala do znanja da sigurno ide na izbore. Ako i ne pobijedi, uzet će ključni postotak HDZ-ovu kandidatu i time otvoriti vrata pobjedi lijevoga kandidata. Jedino u slučaju da HDZ ponudi kandidata koji će im odgovarati, odustat će od kandidature Mire Tuđmana.

Ne žele li, dakle, aktivno pomoći lijevom kandidatu, dogovor na desnici je nužan, a odgovornost doslovno povijesna.