Napraviti EU plan za integraciju Roma

Protjerivanje Roma iz europskih zemalja, čini se, postao je lajtmotiv motiv desnice. Jedna od točaka predizbornog plana rimskog gradonačelnika Giannija Alemanna, člana desnog centra i bivšeg pripadnika Nacionalnog saveza koji je nastao iz neofašističkog pokreta MSI, bilo je sređivanje pitanja nelegalnih naselja Roma u glavnom gradu Italije.

Na izborima u svibnju 2008. nije pobijedio zbog te točke u svom planu, ali ju je počeo provoditi. Zatvara nelegalno nastala naselja od šatora i sklepanih koliba Roma i seli ih u nove montažne kućice, u nova naselja dalje od centra. Ima, dakako, onih koji kažu da se time stvaraju romska geta, ali i onih koji takve operacije odobravaju, prije svega zato što ih se provodi u suglasju s tim nomadskim narodom. Alemanno ima i savjetnika, predstavnika Roma, Nayu Adzovica, s kojim dogovara intervencije.

I u Rimu su organizirane manifestacije protiv izbacivanja Roma iz Francuske. Nayo Adzovic nije sudjelovao u tom prosvjedu protiv francuske vlade, koju je zbog držanja prema Romima prijavila europska povjerenica za pravosuđe Viviane Reding. Pale su teške riječi na račun odluke francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja da se Rome izbaci iz Francuske. Reding je kazala kako ta metoda nalikuje na one koje su primjenjivali nacistički režimi, kakav je bio vichyjev u Francuskoj u vrijeme njemačke okupacije. Sarkozy je odgovorio da su te ocjene neprihvatljive i pozvao je na ozbiljnu raspravu umjesto što se podupiru “sterilne proturječnosti”. Francuski ministar za imigraciju Eric Basson usporedbu sadašnje francuske vlade s onom u vrijeme Drugog svjetskog rata ocijenio kao “anakroničnom i glupom”.

Polemike su za unutarnjopolitičke potrebe, ali problem odnosa prema Romima postoji. Alemanno poziva na “pažljivo izučavanje situacije, jer se u Europi događaju velike promjene, od ekonomske krize do velikih migratorskih kretanja”. Zapravo pitanje kako uključiti Rome u svakodnevni život stanovništa u čijem okruženju žive i žele živjeti ne pojavljuje se samo u jednoj zemlji, već u cijeloj Europi, pa bi ga no toj razini i trebalo razmotriti.

Pojedini gradovi, pa i države, nisu u stanju sami rješavati određene probleme, a Alemanno je, kako kaže, “uvjeren da izbacivanje iz zemlje ne smije biti prije nego što se svaki slučaj pomno ocijeni i prouči”. I Italija izbacuje ilegalne imigrante, ali bez obzira na njihovu pripadnost. U Rimu ima još oko 200 nelegalnih naselja baraka u kojima živi i po nekoliko obitelji Roma, a prije nekoliko dana u jednom takvom naselju u požaru je poginulo jedno romsko dijete. Talijanski ministar unutarnjih poslova Roberto Maroni bi sa svojim francuskim kolegom trebao napraviti “plan za Rome” i predložiti ga Europskoj uniji kao bi se “uredilo njihovo selenje po europskim zemljama”.

Pitanje nije jednostavno, ali odgovore treba tražiti i u suradnji s predstavnicima Roma, kao što se to pokušava provoditi u Rimu. Jer, i sami Romi priznaju da među njima ima i onih koji svojim ponašanjem bacaju ljagu na cijeli narod, pa bi i za njih bilo dobro kada bi se izolirale te trule jabuke. U Rimu se tako nešto pokušava provesti.