NATO je važniji od EU!

U Europi smo “od stoljeća sedmog” a u NATO-u tek od prekjučer. I stoga je naše članstvo u tom savezu važnije od članstva u Europskoj uniji. Ulaskom u NATO Hrvatska je ušla u planetarni zapadni kontekst kudikamo značajniji i širi od EU. Za svaki savez, kao i za svaku ljudsku skupinu, presudan je vođa, autoritet, a s američkim autoritetom u NATO-u i svijetu nemjerljiv je autoritet bilo koje zemlje u EU kao i cijele Unije.

To nije važno samo za sigurnost koju je Hrvatska ovog tjedna dobila nego i za izlazak iz europske tjeskobe u kojoj se, u mehaničkoj težnji k jedinstvu, nadmeću egoistični interesi nekoliko država. A kolonijijalnoj se podložnosti podvrgavaju tranzicijske zemlje koje razvijenima služe za isisavanje profita.

Ovo je članstvo sudbonosno i stoga što nas je “uklonilo” s Balkana i s karata nekih moćnih europskih čimbenika na kojima smo ucrtani u potencijalni regionalni savez. Nakon primitka u UN i priznanja hrvatske države u cijelom svijetu, ulazak u NATO je najjači dokaz hrvatske posebnosti. U određenom značenju jači i od primitka u UN i od priznanja, jer je Hrvatska prvi put u svojoj povijesti dobila svjetsko značenje, ali, dakako, i određene svjetske obveze.

To je istodobno i značajan izlazak iz okvira Europske unije pa tako i spas od njezinih ucjena iza kojih stoje financijski, gospodarski i geopolitički interesi nekih zemalja. Zašto se uostalom, suzdržavati reći - Hrvatska je u Europi postala mišićavija. Ohrabren tom činjenicom, Sanader je prvi put otkad je na vlasti izrazio određeni euroskepticizam i odvažnije počeo braniti hrvatske nacionalne interese pred pritiscima iz Unije. No taj njegov euroskepticizam doista je benigan u usporedbi s euroskepticizmom diljem Europe, a i u samim tijelima EU.

Već mjesecima euroskeptici u Hrvatskoj međusobno na internetu distribuiraju nekoliko filmića s hrvatskim prijevodom koji EU prikazuju kao leglo jednoumlja i korupcionaškog kadra od kojeg se, kako reče jedan zastupnik u Europskom parlamentu, čovjek ne bi usudio kupiti rabljeni automobil. Najgledaniji je filmić diskusija u Europskom parlamentu Engleza Nigela Faragea iz Stranke za nezvisnost Ujedinjenog Kraljevstva. Barosovu vladu EU Farage opisuje kao skupinu kompromitiranih i nekompetentnih dužnosnika.

U njoj su Francuz Barrot, zbog pronevjere kažnjen s osam mjeseci zatvora i dvogodišnjom zabranom obavljanja javnih dužnosti. Zatim Mađar Kovatsch, komunistički birokarat i prijatelj diktatora Kadara. Pa Estonac Kalas, koji je dva desetljeća bio dužnosnik sovjetske partije, a potom se kao poklonik kapitalizma uvalio u velike nevolje. Slijedi Britanac Mandelson, koji je dvaput izbačen iz britanske Vlade. U toj vladi je i Nizozemka Neddie Krouse, koja je lagala u Parlamentu EU. I tako dalje.

Znamo li da EU sovjetskim metodama nastoji što više ušutkati i onemogućiti disidentske, euroskeptične grupacije i pojedince u Europskom parlamentu, zatim, znamo li da su moćne države EU u svim tranzicijskim zemljama pokupovale gotovo sve banke, telekomunikacijske, naftne i druge profitabilne tvrtke, da su gotovo sve tranzicijske zemlje u sadašnjoj recesiji i zbog toga pred bankrotom, doista se trebamo neusporedivo više radovati što smo ušli u NATO nego tugovati zbog slovenske blokade hrvatskih pregovora s Europskom unijom.

Ako je Hrvatska za ulazak u NATO zadovoljila najviša svjetska vojna, tržišna, civilizacijska i demokratska mjerila, onda na podmetanje jedne beznačajne, za tuđim teritorijem pohlepne zemlje treba gledati s visine s koje se vidi da je Slovenija od nas fizički zapadnije, ali da je po svemu drugom istok i Balkan.