Ne prigovara nam EU valjda zbog pravosuđa...

Iz EU neprestano zvocaju da nam ne valja pravosuđe. A mi to i sami vidimo, ali ne znamo što da uradimo. Jer nije jasno kako bismo mogli išta popraviti, a da se pri tome ne odreknemo jedne svoje duge i slavne tradicije. Ta tradicija nalaže da se zakoni ne donose zato da bi regulirali onu problematiku o kojoj je u njima riječ, nego neku sasvim drugu, o kojoj u njima nema ni spomena. Eto, recimo, nedavno je slavno propao zakon o zabrani rada nedjeljom.

Zašto smo ga uopće donijeli? Zato što poslodavci nisu radnicima u trgovini posebno plaćali što nedjeljom šljakaju. Budući da nismo znali kako natjerati poslodavce da izvrše svoje obaveze, mi smo im zabranili da nedjeljom otvaraju dućane i tako smo tobože riješili stvar. Naravno, riješili smo samo tobože jer vrlo brzo su se pokazali nedostaci toga sistema. Ili drugi primjer.

Uveli smo potpunu zabranu alkohola za vozače. A uveli smo je zato što nismo bili kadri napraviti reda na cestama niti pohvatati one koji divljaju u svojim automobilima. I što je bilo? To da smo i taj zakon nakon nekoga vremena ukinuli. Pa jesmo li što iz svega toga naučili? Ma kakvi! A možda nismo niti mogli jer nama zakon nije zakon ako ne napravi kakvu apsurdnu štetu. Sad je, recimo, aktualan zakon o zabrani pušenja u zatvorenim prostorima. Kao što je poznato, u EU postoje slični zakoni, ali lepeza njihove restriktivnosti je široka.

A mi smo odmah izabrali najstrožu varijantu. Nije nam bilo ni nakraj pameti napraviti analizu i uvesti eksperimentalno razdoblje. Ne, nego odmah drakonski zakon. A već kad smo ga donosili, računali smo na to da će i on biti ukinut. Jer ni tu, zapravo, nije riječ o pušenju, nego o financiranju zdravstva, a zakon je samo jedan u nizu pokušaja da se ta kvadratura kruga nekako razriješi. Ukratko, nikad nije bitno ono što zakon regulira, nego uvijek nešto sasvim deseto.

A gdje je običaj da se ni o čemu ne govori izravno, nego uvijek posredno i u aluzijama? Dakako, u politici. Iz toga nije teško zaključiti da se ni naši zakoni ne donose po pravnoj logici, u svrhu regulacije nekih društvenih procesa, nego po političkoj logici, radi postizanja stanovitih političkih ciljeva. To oni u EU nisu kadri razumjeti pa zato toliko i zanovijetaju oko našega pravosuđa.

A mi onda, u skladu sa svojom tradicijom, zaključimo da i oni govore okolišno, pa da se njihovi prigovori zapravo ne tiču pravosuđa, nego pitaj boga čega drugoga. I nikako da se domislimo što je to.